Daša Drndić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Daša Drndić
Datoteka:Dasa Drndic.jpg
Rođenje 10. kolovoza 1946.
Smrt 5. lipnja 2018.
Zanimanje književnica
Književne vrste roman, drama, esej, književna kritika
Književni period suvremena hrvatska književnost

Daša Drndić (Zagreb, 10. kolovoza 1946. - Rijeka, 5. lipnja 2018.), hrvatska književnica, prevoditeljica i sveučilišna profesorica[1]. Djela su joj prevedena na engleski, francuski, nizozemski, mađarski, poljski, slovački i slovenski jezik.[2]

Životopis

Rođena u Zagrebu, u obitelji hrvatskog narodnog borca, novinara i diplomata Ljubomira Drndića[3] koji je maturirao u Splitu. Mati Timea je iz Splita. Djed Edo Drndić emigrirao je 1921. iz Istre pripojene Italiji i otišao u Hrvatsku, u Split. Djed Vjekoslav Ožegović bio je anarhist, vlasuljar u kazalištu i 1920. godine blagajnik “Hajduka”. Baka Anka u Splitu imala je krojački salon s četrnaest radnica. Njen barba Branko Ožegović bio je dugogodišnji novinar Slobodne Dalmacije. Dašin brat Gojko "Kennedy" igrao je vaterpolo u juniorima Jadrana i POŠK-a.[2]

Od 1953. živjela u Beogradu. Engleski jezik i književnost studira na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrira dramaturgiju na američkom Sveučilištu Južni Illinois, gdje boravi kao Fulbrightova stipendistica 1971. Studira i na Sveučilištu Case Western Reserve u Clevelandu. Radila je kao književna prevoditeljica, profesorica engleskog jezika, dramaturginja (treći program Radio Beograda) i urednica televizijskog dramskog programa. Autorica je niza radiodrama.[4]

Početkom 1990.-ih napušta Beograd i seli u Rijeku. Od 1995. do 1997. boravi u Kanadi. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje od 1999. godine do umirovljenja 2011. godine[1] predaje britansku književnost i kreativno pisanje na Odsjeku za anglistiku. Bila je članica Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog PEN-a.[5] Kći Maša Drndić je diplomirala grafiku na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci i studirala poslijediplomski studij filmske kamere u Estoniji u Talinnu.[2]

Prijevodom na engleski njen roman Sonnenschein privukao je pozornost međunarodne publike i književne kritike. Dokumentarni roman je o prešućivanim temama Drugoga svjetskog rata. Predstavljen je na londonskom Jewish Book Weeku. Engleski prijevod je pod nazivom “Trieste”. U Engleskoj je dobio nagradu Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu. Ranije je osvojio nagradu Fran Galović i Kiklopa za prozno djelo godine (2007).[2] U osvrtu na roman, New York Times bilježi kako je riječ o "djelu visoke europske kulture", satkanom od faktografskih i fikcionalnih postupaka, napisanom dostojanstveno i lišenom svake sentimentalnosti.[6] Kritičar uz ostalo navodi kako "Drndić ne piše kako bi zabavljala, niti poučavala (...), već piše kako bi svjedočila".[6]

Roman "Belladonna" je britanski list Guardian uvrstio na popis najboljih novih europskih romana koji se prevode na engleski jezik.[7] U ožujku 2018. roman je ušao u finale Književne nagrade EBRD-a, koju dodjeljuje Europska banka za obnovu i razvoj sa sjedištem u Londonu, u suradnji s British Councilom i Londonskim sajmom knjiga, "prestigavši" romane najeminentnijih pisaca današnjice, poput nobelovca Orhana Pamuka i "bookerovca" Ismaila Kadarea, koji su također bili u konkurenciji.[8]

Preminula je u Rijeci uslijed bolesti.[9][10] Guardian u nekrologu citira rečenicu iz njenog posljednjeg romana "EEG": "Povijest pamti imena zločinaca, dok se imena žrtava zaboravljaju."[11]

Djela

Proza

  • Put do subote, 1982.
  • Kamen s neba, 1984.
  • Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu, 1997.
  • Canzone di guerra, 1998.
  • Totenwande, 2000.
  • Doppelgänger, 2002.[12]
  • Leica format, 2003.
  • Sonnenschein, 2007.
  • April u Berlinu, 2009.
  • Belladonna, 2012.[13]
  • EEG, 2016. [14]

Radio drame

  • Pupi
  • Artur i Isabella
  • Izgubljeni u obećanoj zemlji
  • Crkva u Hrvatskoj
  • Djeca našeg doba
  • O poljskim Židovima
  • Subota
  • Begonije
  • Mate Balota (dokumentarna)
  • Bića noći (dokumentarno-dramska dječja radio emisija, s Vojislavom Donićem)
  • Mali dani
  • Zov jarebica (dokumentarna, o suđenju Vladimiru Gortanu)
  • Zemljo moja (dokumentarna, sudionica Prix Italia 1980.)
  • Istarska početnica (dokumentarna)
  • Sa starih fotografija
  • I djeca umiru
  • U ime oca
  • Bolnica (dokumentarna)
  • Izgubljeni i nađeni (dokumentarna)
  • Ćuprija na Drini (dokumentarna, sa Zoranom Popovićem)
  • Muževi Lile Weiss, III program Hrvatskog radija, 2005.
  • Oh, Happy Day, radio-igra, emitirana na III. programu HRT-a, 19. 3. 2007.[15][16]

Nagrade

  • 2014. Prozart, međunarodna književna nagrada
  • 2013. Nagrada Kiklop za prozno djelo godine, za roman Belladonna
  • 2007. Nagrada Kiklop za prozno djelo godine, za roman Sonnenschein
  • 2007. Nagrada Fran Galović za roman Sonnenschein
  • Prva nagrada natječaja Radio Beograda, za radiodramu U ime oca
  • Druga nagrada na natječaju Radio Zagreba, radiodramu Mali dani
  • Druga nagrada natječaja Radio Beograda, za radiodramu Begonije
  • 1989. Fedor, nagrada Saveza slijepih Jugoslavije, za radiodramu Izgubljeni i nađeni

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 [1] In memoriam Daša Drndić, Filozofski fakultet u Rijeci
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Fraktura Sonnenschein (pristupljeno 2. prosinca 2017.)
  3. ↑ iPazin glasistre.hr: Pazin: Kći Daši za oca Ljubu Drndića uručeno odlikovanje predsjednice, 23. kolovoza 2016. (pristupljeno: 2. prosinca 2017.)
  4. ↑ Hrvatsko društvo pisaca, Daša Drndić (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  5. ↑ Petra Sapun, Drndić, Daša, Booksa.hr, Zagreb, 1. siječnja 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  6. ↑ 6,0 6,1 NY Times Review: Trieste by Dasa Drndic, 2. veljače 2014. (eng.)
  7. ↑ Aida Edemariam i dr., The Next Elena Ferrante? The best European fiction coming your way, Guardian, London, 19. svibnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  8. ↑ Kim Cuculić, Daša Drndić s "Belladonnom" među troje finalista za bogatu europsku nagradu, Novi list, Rijeka, 7. ožujka 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  9. ↑ P.N., Odlazak velike književnice: Noćas je u Rijeci preminula Daša Drndić, Novi list, Rijeka, 6. lipnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  10. ↑ HINA, Umrla književnica Daša Drndić, nacional.hr, Zagreb, 6. lipnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  11. ↑ Alison Flood, Daša Drndić, 'unflinching' Croatian novelist, dies aged 71, Guardian, London, 6. lipnja 2018. (pristupljeno 6. lipnja 2018.)
  12. ↑ Jagna Pogačnik, Daša Drndić - Doppelgänger, Moderna vremena, Zagreb, 12. siječnja 2006. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  13. ↑ Denis Derk, Daša Drndić u Zagrebu predstavila roman "Belladonna", 7. studenog 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  14. ↑ Karmela Devčić, Prošlost ne ubija ako se naučimo s njome nositi, Jutarnji list, Zagreb, 4. lipnja 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  15. ↑ Petra Sapun, Drndić, Daša, Booksa.hr, Zagreb, 1. siječnja 2012. (pristupljeno 1. prosinca 2017.)
  16. ↑ Hrvatsko društvo pisaca, Daša Drndić (pristupljeno 1. prosinca 2017.)