| Dōgen Zenji | |
 Dogen Zenji | |
| Rođenje | Kyoto, 19. siječnja 1200. |
|---|---|
| Smrt | Kyoto, 22. rujna 1253. |
| Škola/tradicija | Zen budizam |
| Portal o životopisima | |
Dōgen Zenji (Kyoto, 19. siječnja 1200. - Kyoto, 22. rujna 1253.), japanski budistički redovnik i učitelj.
Rođen je u japanskoj plemićkoj obitelji, ali kao dijete ostao je siroče. Sa trinaest godina ulazi u budistički samostan i počinje proučavati budističke spise. U razdoblju od 1223. do 1227. godine boravi u kineskom budističkom samostanu Tien Tung Shan gdje se u sōtō školi zen budizma posvećuje zazen tehnici meditacije.
Nakon povratka u Japan svoje spoznaje prenosi sunarodnjacima i 1236. godine podiže prvi japanski zen hram, Eiheiji. Ostatak života živi povučeno u nekoliko budističkih samostana. Predano radi na širenju zen budizma i piše niz priručnika.
Glavno djelo mu je Vrijednost ispravne spoznaje istine (Shobogenzo, 1231. - 1253.), zbirka njegovih eseja i predavanja raspoređena u 95 poglavlja u kojima iznosi svoja učenja o zen budizmu. Djela mu nisu prevedena na hrvatski jezik.[1]
Izvori
- Bilješke i literatura
- ↑ Na srodnom, slovenskom jeziku objavljeno je njegovo djelo Shobogenzo (Dogen, Oko in zakladnica prave postave šobogenco (preveo Peter Amalietti), Amalietti & Amalietti, Ljubljana, 2009, ISBN 9789616654500, www.doria.si
- Dōgen, Britanska enciklopedija, www.britannica.com, pristupljeno 9. siječnja 2017.
- Dōgen, The Columbia Electronic Encyclopedia, www.factmonster.com, pristupljeno 9. siječnja 2017.
- Jerko Grgić, Kako je Zen stigao u Japan?, Nova Akropola 01/2012, nova-akropola.com
- zen, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. siječnja 2017.
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Dōgen |
- Mrežna mjesta
- Dogen Zenđi, O životu i smrti (s engleskog preveo Marko Živković), Kulture Istoka: časopis za filozofiju, književnost i umetnost Istoka 15/1988. (srp.)
- Miroslav Gomboc, Razumevanje celovitosti pri zen budističnem mojstru Dogenu in pri Mojstru Eckhartu (2009.) (slov.)