Crveni drijen
| Crveni drijen | |
|---|---|
 Grm s plodovima | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Biljke |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Cornales |
| Porodica: | Cornaceae |
| Rod: | Cornus |
| Podrod: | Cornus |
| Vrsta: | C. mas |
| Dvojno ime | |
| Cornus mas Linné | |
Crveni drijen (tvrdi drijen, drijenak, lat. Cornus mas) je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Mlade grančice su zelenkastosmeđe i većinom fino dlakave. Listovi su ovalnog oblika, s dugačko izvučenim vrhovima. Cvjetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja, sakupljeni u štitasti cvat, pravilni su i četvoročlani. Cvijeta u veljači i ožujku. U principu preferira tlo bogato kalcijem.
Upotreba
Drenjine su plod drijenka, duguljastog su oblika. Mlade drenjine su svijetlocrvene boje i nisu ukusne za jelo, dok su zrele drenjine tamnocrvene boje i vrlo ukusne za jelo. Rastu u šumi i spadaju pod jesenske plodove. U skupini obično raste po jedna ili dvije drenjine. Sadrže malu košticu. Drenjine se koriste kao suho voće, za pravljenje pekmeza i soka. Mogu se i konzervirati kao masline. Postoji i veći broj kultiviranih odlika većih plodova ("Jolico", "Kazanlak", "Slowianin", "Podolski", "Schoenbrunner Gourmet Dirndl", "Schumener", "Titus", "Ispolinskij", "Red star", "Jantarnij") od kojih neke imaju i žute plodove (varijetet žutih plodova poznat je još od 17. stoljeća). [1]Već 1797. bilo je poznato 12 raznih varijeteta.[2]Plodovi sadrže 8-9 % šećera,2-3 % voćnih kiselina,te 70-125 mg/100g vitamina C.
Uzgoj drijena u Hrvatskoj
Usprkos tome što je drijen kod nas razmjerno čest grm, pokušaja sustavnog uzgoja ili oplemenjivanja ove divlje voćke kod nas za sada nije bilo.
- Crveni drijen - Cornus mas
Cvijet u proljeće
Dodatna literatura
Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice
Izvori
Nedovršeni članak Crveni drijen koji govori o biljkama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||||||||||||||||||||||||