Crkva sv. Roka u Trebimlji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Crkva sv. Roka nalazi se u mjestu Trebimlja, 9 km od Ravnoga. Lokalitet je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Podignuta je vjerojatno krajem 16. ili početkom 17. stolјeća, a u pisanim izvorima spominje se u vremenu od početka 17. do polovine 18. stoljeća. Izvorno je bila posvećena Uznesenju BDM. Današnji oblik dobila je obnovom 1825., kada je vjerojatno i dobila današnjeg zaštitnika, sv. Roka. Sastavni dio nacionalnog spomenika čini i groblje u kojem se nalazi 10 kamenih križeva.[1]

Crkva pripada tipu jednobrodnih crkava pravokutne osnove, dimenzija oko 10,85×5,64 m (zajedno s apsidom). Orijentirana je u pravcu sjeverozapad-jugoistok s ulazom na zapadnoj te apsidom na istočnoj strani. Krov crkve i apside prekriveni su kamenim pločama. Zidana je od kamenih blokova visine oko 30 cm, promjenjive širine, a pod je popločan kvadratnim kamenim pločama. Osim glavnog oltara, u crkvi se nalaze i dva bočna. Kao i zidovi crkve, zvonik na preslicu zidan je od klesanog kamena, izveden u jednoj arkadi s kamenim stupovima iznad kojih se nalazi polukružni luk na kojem se nalazi kameni križ. U dvorištu oko crkve nalazi se 10 nadgrobnih spomenika u obliku križa koji datiraju u kraj 19. i početak 20. stoljeća. Dio njih ukrašen je floralnim, geometrijskim motivima ili križem, a na nekima se nalaze natpisi o pokojniku.[1]

U više je navrata crkva je oštećivana te obnavljana. Znatno je bila oštećena i u Domovinskom ratu nakon kojeg je ponovno obnovljena.

Prema narodnoj predaji, crkva je prvotno bila na Glavici sv. Roka u Rupnom Dolu (gdje postoje temelji crkve sv. Roka), a premještena je na današnju lokaciju.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Povijesno područje – Crkva sv. Roka u selu Trebimlјe, općina Ravno Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (pristupljeno 8. listopada 2018.)
  2. Marko Dragić: Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Vol. XI No.2, srpanj 2013. (pristupljeno 8. listopada 2018.)