

Crkva sv. Jerolima, rimokatolička crkva u Starom Gradu na Hvaru. Zaštićeno je kulturno dobro.[1]
Opis dobra
Gotička crkvica sv. Jerolima u Starom Gradu podignuta je uz more na sjeverozapadnom dijelu uvale. Jednobrodna građevina s polukružnom apsidom pokrivena je krovom od kamenih ploča. Na pročelju je dograđen hospicij na kojem je ugrađen reljef sv. Jerolima s natpisom. Na južnom pročelju je oštećeni reljef Bogorodice s Djetetom.[1]
Crkva sv. Jerolima nalazi se na sjevernoj strani starogrojske luke. To je mala srednjovjekovna crkvica sagrađena prije 1487., možda već u 14. st. (Vrijeme nastanka je 1385. godina.[1] ) Uz crkvu se nalazi eremitaž, kuća – samostan za fratre pustinjake kojeg 1487. osniva svećenik Nikola Barbeta. Nakon 1529. gradi se oratorij za picokare (dominikanke trećeretkinje) koje su trebale stalno boraviti u samostanu no njihov boravak u njemu nije dugo trajao. Nakon njih, samostan nastanjuju svećenici glagoljaši, ali i oni uskoro odlaze jer se njihovom boravku, sredinom 17. st., protive dominikanci. Tada je samostan vjerojatno napušten. Prema legendi, u to se vrijeme od crkve do druge strane uvale zatezao lanac koji je priječio ulaz u luku. Crkva i samostan su bili razoreni u turskom napadu 1571. U obnovi koja je uslijedila, crkvica je dograđena.
Crkva je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom. Pokrivena je kamenim pločama. Na južnoj strani crkve nalazi se niša s kipom Gospa od mora koji prikazuje Bogorodicu s Djetetom na prijestolju gotičkog stila. Kip je oštećen pri napadu Turaka 1571. Nakon tog napada, crkvici je nadograđena kvadratična dogradnja na pročelju - hospicij. Na vrhu pročelja je rozeta u obliku četverolisne djeteline. Iznad portala je reljef sv. Jerolima s lavom u pustinji te natpis na mletačkom narječju koji u prijevodu glasi: ONAJ KOJI ULAZI U OVAJ ORATORIJ NEKA SE PRVO POMIRI S BOGOM I SA SVOJIM BLIŽNJIMA
Sjeverno od crkve, s druge strane šetnice, nalazi se nekadašnji stan za fratre pustinjake - eremitaž. U 17. st. je služio kao konačište za putnike. Kasnije služi kao lazaret za brodove u karanteni, a koji su se sidrili u luci današnjeg gradskog kupališta dok su čekali dopuštenje za ulazak u luku.Od 1966. u zgradi samostana se nalazi restoran Eremitaž koji svojim imenom čuva sjećanje na nekadašnju namjenu.
Treća kuća, iza crkve, je najkasnije sagrađena i to kao ribarsko spremište.
Zaštita
Pod oznakom Z-5086 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[1]
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."