Cesare Bovo | ||
---|---|---|
Država | Italija | |
Osobni podatci | ||
Rođenje | 14. siječnja 1983. | |
Visina | 175 cm | |
Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
Položaj | Branič | |
Mlađi uzrasti | ||
1999. – 2002. | A.S. Roma | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
2001. – 2002. 2002. – 2004. 2004. – 2006. 2004. – 2005. 2006. – 2007. 2007. 2007. – 2008. 2008. – 2011. 2011. – 2013. 2013. – 2017. 2017. – 2018. 2018. – 2019. |
A.S. Roma Lecce A.S. Roma → Parma (posudba) Palermo → Torino (posudba) Genoa Palermo Genoa Torino Pescara Lecce |
0 (0) 30 (2) 22 (0) 31 (2) 1 (0) 7 (1) 27 (0) 89 (7) 21 (0) 56 (2) 18 (0) 9 (0) |
Reprezentativna karijera | ||
2000. 2000. – 2001. 2001. 2002. – 2003. 2004. – 2006. |
Italija do 16 Italija do 17 Italija do 19 Italija do 20 Italija do 21 |
3 (0) 9 (1) 7 (1) 8 (4) 27 (2) |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Cesare Bovo (Rim, 14. siječnja 1983.) je talijanski umirovljeni nogometaš i bivši mladi reprezentativac.
Osvajač je brončane medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni te zlata na europskom juniorskom prvenstvu igranom iste godine.
Karijera
Klupska karijera
Cesare Bovo je igračku karijeru započeo u juniorima AS Rome, međutim, prelaskom u seniorski sastav, ondje nije dobio mogućnost da zaigra. Zbog toga 2002. odlazi u Lecce u kojem ostvaruje svoj debi u Serie A u domaćem porazu protiv Brescije (1:4). Nakon dvije godine igranja u klubu, Bovo se vraća u AS Romu koja ga pak šalje na posudbu u Parmu.[1]
1. srpnja 2005. igrač je vraćen u matični klub u kojem je igrao premalo zbog konkurencije u obrani koju su činili Cristian Chivu, Philippe Mexès i Samuel Kuffour ali i zbog trenera Luciana Spallettija koji ga je postavljao na neprirodne pozicije. Na inzististiranje Maurizija Zamparinija, vlasnika i predsjednika Palerma, Cesare Bovo u lipnju 2006. odlazi u sicilijanski klub za nešto više od dva milijuna eura.[2][3] U novom klubu je odigrao svega jednu prvenstvenu utakmicu zbog čega je u zimskom prijelaznom roku 2007. poslan na posudbu u Torino. Istekom posudbenog roka, Bovo se vraća u Palermo a ubrzo nakon toga je prodan Genovi u suvlasničkom transferu vrijednom 2,85 milijuna eura.[4]
Nakon svega jedne sezone u dresu Grifona, Cesare se po drugi puta vraća u Palermo koji ga otkupljuje za 4,5 milijuna eura plus branič Giuseppe Biava.[5][6] U novo-starom klubu nastupa sljedeće tri godine nakon čega ponovo postaje igrač Genove.
9. srpnja 2013., Cesare se nakon šest godina vraća u Torino gdje dolazi kao slobodni igrač s ciljem da zamijeni Angela Ogbonnu.[7]
Reprezentativna karijera
Pinzi je u razdoblju od 2004. do 2006. godine nastupao za mladu talijansku reprezentaciju s kojom je na Olimpijadi u Ateni osvojio brončanu medalju. Ondje je zabio pogodak u utakmici skupine protiv vršnjaka iz Malija.[8] Također, iste godine je postao europski prvak na kontinentalnom prvenstvu igranom u Njemačkoj.
Osvojeni trofeji
Klupski trofeji
Klub | Trofej | Sezona / godina |
---|---|---|
Italija | ||
AS Roma | Scudetto | 2000./01. |
Reprezentativni trofeji
Turnir | Trofej | Godina |
---|---|---|
Europsko U21 prvenstvo | Zlato | 2004. |
Olimpijske igre u Ateni | Bronca | 2004. |
Izvori
- ↑ APPROVAZIONE SITUAZIONE MENSILE AL 30 GIUGNO 2004
- ↑ Ceduti Gasbarroni e Modesto, riscattato Budan, alle buste Bovo, Virga e Raimondi
- ↑ AS ROMA - Bilancio di Esercizio al 30 giugno 2006
- ↑ Bovo al Genoa in comproprietà
- ↑ DICHIARAZIONE DI ZAMPARINI. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. listopada 2013.. http://palermocalcio.it/it/0809/news/scheda.php?id=9777 Pristupljeno 5. srpnja 2015.
- ↑ Riscattati Bovo, Budan, Çani e Di Matteo. Biava al Genoa, rinnovata la comproprietà di Matteini
- ↑ Calciomercato Torino: Bovo è già del Torino. Cavani rallenta El Kaddouri
- ↑ Olympic Football Tournaments Athens 2004 - Men
Vanjske poveznice
|