Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Centesimus Annus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Centesimus Annus (hrv. Stota godina) je enciklika pape Ivana Pavla II. proglašena 1. svibnja 1991. godine u povodu stote obljetnice enciklike Rerum Novarum, odatle i njezino ime na latinskom jeziku, koje znači "stota godina" od te enciklike.

Upućena je biskupima, svećenicima općenito obiteljima, osobito vjernicima Katoličke crkve i svim ljudima dobre volje. Sastoji se od blagoslova, uvoda i šest poglavlja.

Papa se prisjeća velikih doktrinalnih tragova enciklike Rerum Novarum, koju je proglasio papa Lav XIII. 1891. godine, koja još uvijek zadržava svoju aktualnost i može se primijenili u današnjem svijetu. Papa Ivan Pavao II. u svojem osvrtu daje posebnu važnost događajima nakon pada Berlinskoga zida 1989. godine.

U enciklici se pokazuju mudri savjeti pape Lava XIII. oko privatnoga vlasništva i socijalizma. Imati imovinu pravo je svake ljudske osobe, ali to znači i sredstvo koji ljudi mogu koristiti za rast u solidarnosti i međusobnom pomaganju.

Glavna su načela za koja se zalaže Papa: dostojanstvo i prava radnika, pravo na osnivanje strukovnih udruga poslodavaca i radnika, pravo na privatno vlasništvo, slobodan život, slobodu vjeroispovijesti, pravičnu plaću. Kraljevstvo Božje ne može se zamijeniti bilo kojim vremenskim kraljevstvom. Treba braniti i promicati dostojanstvo i prava ljudske osobe, bez obzira na osobna uvjerenja.

Papa je napisao encikliku 1991., tijekom posljednjih dana hladnoga rata, posebno ispituje istodobne političke i gospodarske probleme. Enciklika pobija marksističko-komunističku ideologiju i osuđuje diktatorske režime koji je prakticiraju. Osuđuju se strahote komunističkih režima diljem svijeta. No, Papa također osuđuje režime koji progone svoje stanovništvo, navodno u borbi protiv marksizma i komunizma.

Enciklika izlaže pitanja socijalne i ekonomske pravde, uključuje obranu privatnoga vlasništva i pravo osnivanja privatne udruge, uključujući i sindikate. Ona uspoređuje socijalizam s konzumerizmom, identificira ateizam kao izvor njihova zajedničkoga poricanja dostojanstva ljudske osobe.

Artikuliraju se temeljna uvjerenja u socijalnom nauku Katoličke crkve. Papa poziva državu da bude zastupnik pravde za siromašne i zaštiti ljudska prava svih svojih građana, ponavljajući teme od pape Lava XIII. u enciklici Rerum Novarum.