Celzova knjižnica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Celzova knjižnica
Datoteka:Ephesus Celsus Library Façade.jpg
Pročelje Celzove knjižnice
Lua error in Modul:Location_map/multi at line 42: Unable to find the specified location map definition: "Module:Location map/data/World" does not exist.
Opće informacije
Vrstaknjižnica
Stil arhitekturestarogrčka umjetnost, starorimska umjetnost
LokacijaEfez
Koordinate37°56′21″N 27°20′27″E / 37.93917°N 27.34083°E / 37.93917; 27.34083
Početak gradnje117.
Renoviranorestaurirana 1970. - 1978.

Celzova knjižnica (grč.: Βιβλιοθήκη του Κέλσου) antička je rimska građevina u Efezu u Anatoliji smještena u blizini današnjega grada Selçuka u pokrajini İzmir na zapadu Turske. Njezinu je izgradnju tijekom 110-ih godina naručio rimski konzul Tiberije Julije Akvila Polemejan kao grobni spomenik svojem ocu Tiberiju Juliju Celzu Polemejanu bivšem prokonzulu rimske provincije Azije.[1][2] Građevina je dovršena za vladavine rimskoga cara Hadrijana nakon Akviline smrti.[3][4]

Celzova knjižnica smatra se arhitektonskim remek-djelom i jednom od rijetkih sačuvanih velikih knjižnica antičkoga svijeta na području Rimskoga Carstva. Bila je treća najveća knjižnica grčko-rimskoga svijeta nakon knjižnica u Aleksandriji i Pergamu, a pretpostavlja se da je sadržavala oko 12 000 svitaka.[5] Celsus je pokopan u kripti ispod knjižnice u ukrašenom mramornom sarkofagu.[6][7] Površina knjižnice bila je približno 180 četvornih metara.[8]

Unutrašnjost knjižnice i njezin knjižni fond uništeni su u požaru 262. godine, koji je izbio ili nakon potresa ili tijekom gotske invazije.[9][10] Pročelje je pak uništeno u potresu u 10. ili 11. stoljeću.[11] Građevina je stoljećima ostala u ruševinama, sve dok arheolozi između 1970. i 1978. nisu ponovno podigli njezino pročelje.[12]

Povijest

Celzo je ostvario uspješnu vojnu i političku karijeru. Prije nego što je 92. godine izabran za konzula Rimskoga Carstva, služio je kao zapovjednik rimske vojske.[13] Bio je romanizirani Grk podrijetlom iz Sarda ili Efeza, a pripadao je obitelji svećenika rimskoga državnog kulta.[14][15] Bio je jedan od prvih ljudi iz istočnih, grčkim jezikom govorećih provincija Rimske Republike koji su obnašali konzulski položaj,[14][15] najvišu izbornu dužnost u carskome Rimu.[16] Moguće je da je bio i prvi Grk koji je postao rimski senator, premda se povjesničari ne slažu oko toga.[17] Poslije je imenovan prokonzulom, odnosno upraviteljem provincije Azije, koja je obuhvaćala približno područje današnje Turske.[13] Obnašao je dužnosti rimskoga senatora, konzula i pretora te se brzo uspinjao u političkoj hijerarhiji.[17] Nakon umirovljenja vratio se u svoj rodni Efez.

Datoteka:Celsus Library, Ephesus.jpg
Pročelje Celzove knjižnice u sumrak.

Nakon Celzove smrti njegov je sin Tiberije Julije Akvila Polemejan naručio izgradnju knjižnice u čast svojega oca kombinirajući grčke i rimske graditeljske tradicije.[18] Međutim, građevina je dovršena tek nakon Akviline smrti. Prema jednom natpisu, Celzo je ostavio veliko nasljedstvo od 25 000 denara namijenjeno nabavi knjižnične građe.[19] U antičkom rimskom društvu od bogatih i povlaštenih pojedinaca očekivalo se da budu dobrotvori i da svoje bogatstvo upotrebljavaju za dobrobit zajednice.[20] To se rimsko shvaćanje proširilo i na druge dijelove Carstva, uključujući grčki grad Efez, gdje je Akvila podigao knjižnicu u čast ocu, ali i za dobrobit cijeloga grada. Knjižnica je ujedno odražavala rimske vrijednosti povezane s dijeljenjem znanja i širenjem pismenosti.[21]

Celzova obitelj vjerojatno je stekla rimsko građanstvo za vladavine cara Tiberija (14. – 37.), budući da je Celzo nosio carevo ime, možda u znak poštovanja prema njemu.[22] Knjižnica je od dovršetka, približno između 117. i 135. godine, služila kao javna ustanova sve do 262. godine.[23] Glavni kat bio je namijenjen čitanju, a obilje prirodnoga svjetla dopiralo je kroz prozore na istočnoj strani. Police, odnosno ormari (armaria), bile su smještene u nišama duž zidova i sadržavale su papirusne svitke koje su posjetitelji mogli čitati. Posuđivanje knjiga vjerojatno nije bilo dopušteno jer su primjerci knjiga bili rijetki, a njihova je izrada zahtijevala mnogo vremena i rada. Dodatni svici možda su se čuvali u samostojećim kutijama za knjige raspoređenima po prostoriji, čime bi se kapacitet knjižnice mogao povećati na čak 16 000 svitaka.[24]

Unutrašnjost knjižnice i njezin sadržaj uništeni su u požaru 262. godine. Nije poznato je li požar bio posljedica prirodne katastrofe ili gotske invazije, budući da je grad te godine, čini se, pogodio i jedan i drugi događaj.[25][26] Sačuvalo se samo pročelje, koje je također pretrpjelo velika oštećenja u potresu u 10. ili 11. stoljeću.[27] Obnova je provedena između 1970. i 1978. pod vodstvom njemačkog arheologa Volkera Michaela Strocke. Strocka je analizirao ulomke koje su austrijski arheolozi iskopali 1903. i 1904. godine.[28] U međuvremenu su pojedini arhitektonski elementi dospjeli u muzeje u Beču i Istanbulu. Nedostajući dijelovi morali su se nadomjestiti kopijama ili ostaviti neobnovljenima.[29] Obnovljeno je samo pročelje, dok su ostali dijelovi građevine i dalje u ruševinama.

Arhitektura

Datoteka:DSC04522 Istanbul - Museo archeol. - Il proconsole Polemeanus - 106-107 d.C. - da Efeso - Foto G. Dall'Orto 28-5-2006.jpg
Kip Celza izrađen od mramora stajao je u središnjoj niši gornjega kata Celzove knjižnice. Danas se čuva u Arheološkom muzeju u Istanbulu.[30]

Mramorno pročelje knjižnice okrenuto prema istoku bogato je ukrašeno biljnim reljefima i portretnim kipovima. Vanjsko pročelje izgrađeno je primjenom optičke iluzije, odnosno grčke tehnike lažne perspektive. Unutarnji stupovi kraći su, a vanjski viši, zbog čega se, unatoč razlikama u njihovim dimenzijama, stvara dojam veće i monumentalnije građevine nego što ona uistinu jest.[31] Među ukrasnim motivima nalaze se listovi akanta, vitice i fascesi, simboli magistratske vlasti koji upućuju na Celzovu službu konzula.[31] Knjižnica je podignuta na povišenoj platformi. Do triju ulaza na pročelju vodi devet stuba koje se protežu dužinom građevine. Iznad ulaza nalaze se veliki prozori koji su možda bili ostakljeni ili zatvoreni rešetkama.[32]

Uz ulaze se nalaze četiri para kompozitnih stupova postavljenih na postamente. Iznad njih, na drugoj razini, nalaze se korintski stupovi. Stupovi donjega kata uokviruju četiri edikule s kipovima ženskih personifikacija vrlina: Sofije (mudrosti), Episteme (znanja), Eneje (razboritosti) i Arete (izvrsnosti).[33][34] Današnji kipovi nisu izvorni, nego su zamijenjeni s četiri ženska kipa koja nisu izvorno pripadala tom sklopu.Pogrješka u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez imena moraju imati sadržaj Četiri vrline upućuju na dvostruku namjenu građevine koja je služila i kao knjižnica i kao mauzolej. Njihova prisutnost simbolizira uvjerenje da je Celzo utjelovljavao te vrline, ali i da ih posjetitelji mogu razvijati koristeći se knjižničnim fondom. Takvo pročelje s uokvirenim nišama za kipove podsjeća na skene, pozadinsku građevinu antičkih grčkih kazališta, pa se opisuje kao "scenografsko". Stupovi na drugoj razini uokviruju četiri postamenta raspoređena iznad edikula na donjoj razini na kojima su se nalazili kipovi Celza i njegova sina.[35] U antičko doba možda je postojala i treća razina stupova, no danas su sačuvana samo dva kata.[36]

Datoteka:Grundriss der bibliothek von ephesos.jpg
TlocrtnI prikaz Celzove knjižnice

Unutar prostora nalaze se tri razine polica za knjige do kojih se može doći stubištem.[37] Unutrašnjost knjižnice, koja još nije obnovljena, sastojala se od jedne pravokutne prostorije dimenzija 17 × 11 metara sa središnjom apsidom uokvirenom velikim lukom na stražnjem zidu. U apsidi se nalazio postament za kip koji nije sačuvan. Vjerojatno je prikazivao Celza, premda neki istraživači smatraju da je riječ o rimskoj božici mudrosti Minervi.[38] Glavno stubište bilo je popraćeno dvama natpisima, jednim na grčkom, a drugim na latinskom jeziku, čime su bili obuhvaćeni i grčki i rimski posjetitelji različitih stupnjeva pismenosti.[37] Na dovratnicima se nalazi i helenistički ukras s rimskim simbolom, što svjedoči o međusobnom prožimanju dviju kultura.[39] Rimska obilježja građevine uključuju kompozitne kapitele i trodijelnu kazališnu pozadinu (frons scaenae).[39] U knjižnici su se nalazili i različiti rimski ukrasni motivi, uključujući reljefe oblikovane prema prikazima Julija Cezara dotad nepoznate u Efezu i općenito u Maloj Aziji.

Ispod poda apside nalazila se kripta s ukrašenim mramornim sarkofagom Tiberija Julija Celza Polemejana.[40][41] Pokapanje neke osobe unutar knjižnice, pa čak i unutar gradskih zidina, bilo je neuobičajeno u rimskoj kulturi. Takva čast odražava Celzov istaknuti položaj i njegovu ulogu u javnom životu. Preostala tri zida bila su obložena dvama ili trima redovima niša prosječnih dimenzija 2,55 × 1,1 × 0,58 metara, u kojima su se nalazili ormari (armaria) za pohranu svitaka.[42] Niše su imale dvostruke zidove koji su možda služili za regulaciju vlage i zaštitu svitaka od velikih temperaturnih oscilacija.[43] Na gornjoj razini nalazila se galerija s balkonom koji je gledao na glavni kat, stvarajući dojam prostrane i visoke unutrašnjosti.[44] Do galerije se dolazilo stubama ugrađenima u zidove, koje su ujedno pridonosile stabilnosti građevine. Strop je bio ravan, a možda je imao i središnji kružni otvor (okulus) koji je propuštao dodatno svjetlo.[45]

Oblikovanje knjižnice s bogato ukrašenim i skladno uravnoteženim pročeljem odražava utjecaj grčkoga stila na rimsku arhitekturu, koji je dosegnuo vrhunac u 2. stoljeću.

Nakon potresa u Egejskom moru 20. listopada 2020. ispitana je potresna otpornost rekonstruirane knjižnice. Građevina se dobro pokazala u pogledu ponašanja tijekom potresa i međudjelovanja susjednih zidova i pročelja.[46]

Ostali nalazi

Na pretposljednjoj stubi odozgo, na stubištu koje vodi prema knjižnici, urezana je velika sedmokraka menora približnih dimenzija 20 × 18,5 centimetara. Njezin nastanak datira iz razdoblja nakon vjerojatne izgradnje stubišta oko 117. godine, no točan datum nije poznat. Moguće je da je dodana tijekom neke kasnije obnove ili u drugom razdoblju uporabe građevine.Pogrješka u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez imena moraju imati sadržaj[47]

Portretni kip Celza

Kip Celza u oklopu, koji se danas čuva u Arheološkom muzeju u Istanbulu, jedan je od triju kipova naručitelja građevine koji su se nalazili na drugoj razini pročelja.[48] Celzo je prikazan snažne čeljusti, kovrčave kose i uredno podšišane brade. Takva obilježja portreta odražavaju helenistički utjecaj i stilske značajke pročelja knjižnice.[48] Stilske značajke kipa oponašaju obilježja carskih portreta iz Hadrijanova doba, što upućuje na to da je izrađen nakon smrti ne samo Celza nego i njegova sina Akvile. Odluka da ga se prikaže u punom oklopu pokazuje da su njegovi potomci njegovu vojnu karijeru smatrali važnim dijelom njegova života i razlogom za ponos.

Komemoracija

Pročelje knjižnice prikazano je na naličju turske novčanice od 20 milijuna lira koja je bila u optjecaju od 2001. do 2005. godine[49] te na naličju novčanice od 20 novih lira koja se upotrebljavala od 2005. do 2009. godine.[50]

Galerija

Izvori

Literatura

• Nepoznat parametar: first1
• Nepoznat parametar: last1
  • Casson, Lionel (2001). Libraries in the Ancient World. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-09721-4.

Grant, Michael (1995) Art in the Roman Empire. https://archive.org/details/artintheromanemp0000gran/page/48.

  • Houston, George W. 2014. Inside Roman Libraries: Book Collections and their Management in Antiquity. Chapel Hill: The University of North Carolina Press. ISBN 978-1-469-63920-8.

Robertson, D.S. (1964) Greek and Roman Architecture. https://archive.org/details/greekromanarchit0000robe/page/289.

Scarre, Christopher (1995) The Penguin Historical Atlas of Ancient Rome. https://archive.org/details/penguinhistorica0000scar.

  • Smith, R. R. R. "Cultural Choice and Political Identity in Honorific Portrait Statues in the Greek East in the Second Century A.D." The Journal of Roman Studies 88 (1998): 56–93. doi:10.2307/300805.
  • • Parametar publisher nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar CitationClass nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar isbn nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar date nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar encyclopedia nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar pages nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar title nije dopušten u klasi encyclopaedia
  • • Parametar encyclopedia nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar CitationClass nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar isbn nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar year nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar title nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar page nije dopušten u klasi encyclopaedia
    • Parametar pages nije dopušten u klasi encyclopaedia

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
  1. ↑ Swain, Simon (2002) Dio Chrysostom: Politics, Letters, and Philosophy. https://archive.org/details/diochrysostompol0000unse. „Ipak, 92. godine tu je dužnost preuzeo Grk Tiberije Julije Celsus Polemejan, koji je potjecao iz obitelji rimskih svećenika iz Sarda. U Senat je ušao za vladavine cara Vespazijana, a poslije je, vjerojatno 105. ili 106. godine, za vladavine cara Trajana imenovan prokonzulom provincije Azije. Celsov sin Akvila također je 110. godine imenovan konzulom sufectom, no najviše je ostao zapamćen kao graditelj znamenite knjižnice u Efezu, čiju je izgradnju zamislio njegov otac“.
  2. ↑ Nicols, John (1978) Vespasian and the partes Flavianae, Issues 28-31. https://archive.org/details/vespasianpartesf0000nico. „Tiberije Julije Celsus Polemejan (PIR² J 260) bio je romanizirani Grk iz Efeza ili Sarda, koji je postao prvi rimski konzul istočnoga podrijetla“.
  3. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: jstor
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  4. ↑ Casson, Lionel (2001) Libraries in the Ancient World. https://archive.org/details/librariesinancie00lion.
  5. ↑ Library of Celsus – Lonely Planet. Lonely Planet 0. Pristupljeno 2016-10-10.
  6. ↑
    • Nepoznat parametar: url-access
  7. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi encyclopedia
  8. ↑ Library of Celsus. World History Encyclopedia 0. 22 July 2018 0. Pristupljeno 13 August 2020.
  9. ↑ Clyde E. Fant, Mitchell GReddish, A Guide to Biblical Sites in Greece and Turkey, Oxford: Oxford University Press, 2003, p. 194.
  10. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi encyclopedia
  11. ↑ Clive Foss, Ephesus After Antiquity: A Late Antique, Byzantine, and Turkish City, Cambridge: Cambridge University Press, 1979, p. 134.
  12. ↑ Hartwig Schmidt, 'Reconstruction of Ancient Buildings', in Marta de la Torre (ed.), The Conservation of Archaeological Sites in the Mediterranean Region (Conference, 6–12 May 1995, Getty Conservation Institute), Los Angeles: The Getty Conservation Institute, 1997, pp. 46–47.
  13. ↑ 13,0 13,1
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: jstor
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  14. ↑ 14,0 14,1 Swain, Simon (2002) Dio Chrysostom: Politics, Letters, and Philosophy. https://archive.org/details/diochrysostompol0000unse. „Ipak, 92. godine tu je dužnost preuzeo Grk Tiberije Julije Celsus Polemejan, koji je potjecao iz obitelji rimskih svećenika iz Sarda. U Senat je ušao za vladavine cara Vespazijana, a poslije je, vjerojatno 105. ili 106. godine, za Trajanove vladavine imenovan prokonzulom provincije Azije. Celsov sin Akvila također je 110. godine imenovan konzulom sufectom, no najviše je ostao zapamćen kao graditelj znamenite knjižnice u Efezu, čiju je izgradnju zamislio njegov otac“.
  15. ↑ 15,0 15,1 Nicols, John (1978) Vespasian and the partes Flavianae, Issues 28-31. https://archive.org/details/vespasianpartesf0000nico. „Tiberije Julije Celsus Polemejan (PIR² J 260) bio je romanizirani Grk iz Efeza ili Sarda koji je postao prvi konzul podrijetlom iz istočnih provincija Rimskoga Carstva“.
  16. ↑
    • Nepoznat parametar: url-access
  17. ↑ 17,0 17,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  18. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  19. ↑ Casson, Lionel (2001) Libraries in the Ancient World. https://archive.org/details/librariesinancie00lion.
  20. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  21. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  22. ↑
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  23. ↑ Clyde E. Fant, Mitchell GReddish, A Guide to Biblical Sites in Greece and Turkey, Oxford: Oxford University Press, 2003, p. 194.
  24. ↑ Houston, George W. (2001) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity.
  25. ↑
    • Parametar type nije dopušten u klasi encyclopedia
  26. ↑ Clyde E. Fant, Mitchell GReddish, A Guide to Biblical Sites in Greece and Turkey, Oxford: Oxford University Press, 2003, p. 194.
  27. ↑ Clive Foss, Ephesus After Antiquity: A Late Antique, Byzantine, and Turkish City, Cambridge: Cambridge University Press, 1979, p. 134.
  28. ↑ F. Hueber, V.M. Strocka, "Die Bibliothek des Celsus. Eine Prachtfassade in Ephesos und das Problem ihrer Wiederaufrichtung", Antike Welt 6 (1975), pp. 3 ss.
  29. ↑ Hartwig Schmidt, 'Reconstruction of Ancient Buildings', in Marta de la Torre (ed.), The Conservation of Archaeological Sites in the Mediterranean Region (Conference, 6–12 May 1995, Getty Conservation Institute), Los Angeles: The Getty Conservation Institute, 1997, pp. 46–47.
  30. ↑
    • Nepoznat parametar: url-access
  31. ↑ 31,0 31,1
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: issn
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
  32. ↑ Houston, George W. (2014) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity. https://archive.org/details/insideromanlibra0000hous_q0l6.
  33. ↑ Ephesus Library. www.kusadasi.biz 0. Pristupljeno 2016-10-10.
  34. ↑ Casson, Lionel (2001) Libraries in the Ancient World. https://archive.org/details/librariesinancie00lion.
  35. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: jstor
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  36. ↑
    • Nepoznat parametar: doi-access
    • Nepoznat parametar: issn
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
  37. ↑ 37,0 37,1
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  38. ↑ Houston, George W. (2014) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity. https://archive.org/details/insideromanlibra0000hous_q0l6.
  39. ↑ 39,0 39,1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  40. ↑ Makowiecka, Elżbieta (1978) The origin and evolution of architectural form of Roman library. „Uostalom, knjižnica je istodobno služila kao Celsov grobni spomenik, a u kripti se nalazio njegov sarkofag. Sama zamisao da se njegovu uspomenu počasti izgradnjom javne knjižnice iznad njegova groba nije nužno potekla od Tiberija Julija Akvile, osnivača knjižnice“.
  41. ↑ Houston, George W. (2014) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity. https://archive.org/details/insideromanlibra0000hous_q0l6.
  42. ↑ Houston, George W. (2014) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity. https://archive.org/details/insideromanlibra0000hous_q0l6.
  43. ↑ Celsus Library, Ephesus Turkey. www.ephesus.us 0. Pristupljeno 2016-10-10.
  44. ↑ Houston, George W. (2014) Inside Roman Libraries: Book Collections and Their Management in Antiquity. https://archive.org/details/insideromanlibra0000hous_q0l6.
  45. ↑ Casson, Lionel (2001) Libraries in the Ancient World. https://archive.org/details/librariesinancie00lion.
  46. ↑ Cakir, Ferit, "Structural Performance Evaluation of Reconstructed Masonry Structure: A Case of Ephesus Celsus Library in Turkey". Journal on Computing and Cultural Heritage 15, no. 4 (2022): 1–26.
  47. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  48. ↑ 48,0 48,1
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: author-link
    • Nepoznat parametar: jstor
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
  49. ↑ Central Bank of the Republic of Turkey (). Banknote Museum: 7. Emission Group – Twenty Million Turkish Lira – I. Series (). – Retrieved on 20 April 2009.
  50. ↑ Central Bank of the Republic of Turkey (). Banknote Museum: 8. Emission Group – Twenty New Turkish Lira – I. Series (). Announcement on the Withdrawal of E8 New Turkish Lira Banknotes from Circulation (), 8 May 2007. – Retrieved on 20 April 2009.