Caura (rijeka u Venezueli)
| Slijev | Atlantski |
| Ulijeva se u | rijeku Orinoco |
Caura (špa. Río Caura) je treća po veličini rijeka Venezuele i druga po veličini pritoka Orinoca, duga 725 km.[1] Većinu svog toka teče kroz venezuelansku saveznu državu Bolívar, na istoku zemlje, kroz netaknutu prašumu.[2]
Uz rijeku žive indijanske zajednice Ye'kuana i Sanema.
Zemljopisne karakteristike
Caura izvire na visoravni Jaua-Sarisariñama (2 000 m), u netaknutoj prašumi, pored granice s Brazilom, gdje pada prosječno oko četiri metra kiše na dan. Zbog tog je Caura neobično bogata vodom, i kod ušća s Orinocom ima 3 500 metara vode u sekundi.[2]
Caura od svog izvora teče prema jugoistoku u beskrajnim meandrima, zatim pravi veliki luk i teče prema sjevero zapadu sve do svog ušća u Orinoco nekih 200 km uzvodno od grada Ciudad Bolívara[1] Najveća pritoka rijeke je Erebato koji izvire na istoj visoravni.
Velika atrakcija rijeke su spektakularni Vodopadi Pará (Salto Pará), na sredini toka (kod koordinata 6°18′38″N 64°31′25″W / 6.310521°N 64.523735°W), gdje se rijeka dijeli na sedam rukavaca[2] i pada s prosječne visine oko 60 m u kanjon dug 7 km.[3] Tijekom kišne sezone ti vodopadi svojom količinom vode premašuju čak i poznate Viktorijine slapove u Africi i Vodopad Iguazú na granici Brazila i Argentine.[2]
Bioraznolikost rijeke
Prašume Caura su i dandanas jedne od najočuvanijih u cijeloj Južnoj Americi.[2] U porječju rijeke Caura velikom 45 336 km² raste preko 2700 vrsta biljaka i živi 475 vrsta ptica, 168 vrsti sisavaca, 23 vrsta gmazova i stotine vrsti riba.[2]
Dobar dio bazena rijeke je netaknuta prašuma s nekoliko nacionalnih parkova i parkova prirode, od kojih je najveći Nacionalni park Sari Sariñama, s planinama od pretkambrijskih stijena pokrivenih džunglom. [2]
Jedini stanovnici porječja Caura su autohtoni indijanci Makiritare i Ye'kwana, koji sebe i zovu narod rijeke.[2]