Ovo je glavno značenje pojma Bukovica. Za druga značenja pogledajte Bukovica (razdvojba).Bukovica je krševit kraj u središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina.
Zemljopis
Na sjeveru je omeđen dolinom rijeke Zrmanje, na zapadu Karinskim morem, a na istoku i jugoistoku Krkom. Južnom granicom Bukovice djelomično prolazi željeznička pruga Zadar - Knin, kojoj se s južne strane nalaze Ravni kotari. U reljefnom pogledu, riječ je o vapnenačkoj zaravni nadmorske visine 250 - 300 m, prošaranoj manjim uzvisinama (Jurišinka - 674 m).
Česta je podjela na Gornju ili Obrovačku Bukovicu te Donju ili Kistanjsku Bukovicu. Danas se njezin zapadni dio upravno nalazi u Zadarskoj, a istočni u Šibensko-kninskoj županiji.
Biljni pokrov
Pretpostavlja se da je Bukovica ime dobila po nekadašnjem obilju bukove šume koja je nestala ispašom i poljodjelstvom. Obradivih površina je malo pa se stanovništvo usmjerilo uglavnom na stočarstvo, posebice ovčarstvo i u manjoj mjeri ratarstvo. Vegetacijom i poljodjelstvom se ovo područje jasno razlikuje od susjednih plodnih Ravnih Kotara u koje se stalno iseljavalo bukovičko stanovništvo. I prije Domovinskog rata to je bio gospodarski zaostao i depopulacijski prostor.
Stanovništvo
Najveće naselje unutar same Bukovice su Kistanje (s oko 1.750 stanovnika), a na njezinom sjevernom rubu se nalazi Obrovac (1.050). Veća bukovička naselja su Kruševo (1.080), Gornji Karin (860), Ivoševci (360), Đevrske (250), Ervenik (230), Radučić, Mokro Polje, Medviđa, Popovići, Pađene, Donji Karin, Žegar i Bilišane.
Povijest
Prvi poznati stanovnici Bukovice bili su Liburni, a nakon njih stari Rimljani, koji su taj kraj u 2. stoljeću pr. Kr. uključili u svoju provinciju Dalmaciju, a povremeno i Liburniju. Hrvati su stigli u 7. stoljeću i bili većinsko stanovništvo sve do početka 16. stoljeća, kada dolaze Osmanlije. Krajem 17. stoljeća, poslije oslobođenja od Osmanlija, Bukovica je postala najprije dio Mletačke Republike, a nakon njezine propasti ulazi u sastav Habsburške Monarhije. U međuvremenu se promijenila etnička struktura, pa znatan udjel u stanovništvu uz Hrvate čine pravoslavni Vlasi, koji su kroz djelovanje svećenstva školovanog među Srbima u Srijemskim Karlovcima indoktriniralo se srpstvom te su u 19. stoljeću elementom širenja (veliko)srpske ideologije te posrbljuju pučanstvo, no još početkom 20. stoljeća bilo je pravoslavaca koji su sebe nazivali Hrvatima a svoj jezik hrvatskim. Zbog raširivanja velikosrpske ideologije, pravoslavci su se odvojili od Hrvata te su umjesto dotadašnjeg zajedničkog djelovanja protiv autonomaša i talijanaša, stali na stranu autonomaša odnosno talijanaša; ista će politička opcija kod Srba pokazati se i u Drugom svjetskom ratu, kad su zatražili od Italije da ne budu dijelom NDH nego u Italiji. Sa završetkom Prvog svjetskog rata Bukovica postaje dio Države Slovenaca, Hrvata i Srba, (nešto kasnije nazvane Kraljevina Jugoslavija), u Drugom svjetskom ratu se nalazi u sklopu Nezavisne Države Hrvatske, a poslije njega u Drugoj (socijalističkoj) Jugoslaviji kao dio NR odnosno SR Hrvatske, u kojoj su Srbi uživali povlašteni položaj naspram domaćih Hrvata. U velikosrpskoj agresiji od 1991. do 1995. godine Bukovica je bila dio takozvane "Republike Srpske Krajine", odnosno formalno Kotara Knin u granicama Zadarsko-kninske županije (1993.-1997.). Poslije oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske, Bukovica je vraćena u Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.
Šport
Najpoznatiji športski kolektiv je nogometni klub Bukovica iz Kistanja, koji je osnovan 16. rujna 1969. godine. Najveći uspjesi kluba su ulazak u Dalmatinsku ligu 1977. i ulazak u Republičku ligu 1981.. Gostovali su veliki klubovi, Hajduk, Osijek, Šibenik...
Kultura
- autohtona koza[1]
Izvori
- ↑ 057info: Zaštitimo bukovački prisnac!. 057info. 2. prosinca 2011. Pristupljeno 25. rujna 2025.
Vanjske poveznice