Bratovština sv. Jurja i Tripuna

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bratovština sv. Jurja i Tripuna (talijanski: Scuola di San Giorgio degli Schiavoni zvana i Scuola Dalmata di San Giorgio e Trifone) je renesansna palača, nekadašnje sjedište schiavonske Bratovštine San Giorgio e San Trifone u sestieru Castello u Veneciji.

Palača nalazi se nedaleko od Rive degli Schiavoni pored mosta Ponte della Commenda na početku ulice Calle dei Furlani. Iako ne spada u takozvane Scuole grandi, - Scuola di San Giorgio degli Schiavoni je svjetski poznata zbog opusa slika koju je za nju naslikao Vittore Carpaccio i zbog relikvija Sveti Juraj .

Danas se u toj zgradi nalazi muzej.

Povijest bratovštine i palače San Rocco[uredi]

Još od ranog srednjeg vijeka postojale su jake trgovačke veze između Venecije i Hrvatske obale Jadrana, posebno Dalmacije, koje su postale još veće od početka 15. st. kad je Mletačka republika ovladala većim dijelom obale. U Veneciji je živjela brojna kolonija doseljenika iz tih krajeva koje su venecijanci zvali Schiavoni. Oni su poput ostalih sličnih grupa osnovali svoju bratovštinu - Confraternita di San Giorgio e San Trifone, čiji rad je venecijansko Vijeće desetorice odobrilo 1451.[1] Bratovština Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji je na početku svog djelovanja sastajala se crkvi San Giovanni di Malta, (tako se zove jer je do 1312. pripadala redu Templara, a kad je red ukinut Malteškom redu). U toj crkvi je bratovština podigla oltar posvećen sv. Georgiju i imala pravo na nekoliko grobnica.[2] Za okupljanje članova bratovštine koristila se ubožnica - Ospedale di Santa Caterina, koju je bratovština kupila[1] 1551. i potpuno preuredila za svoje potrebe, po nacrtima venecijanskog arhitekta Giovanni de Zana (protomajstor gradnje Arsenala.[2]

Bratovština je 1502. dobila veliki poklon na dar od jeruzalemskog patrijarh]]a na samrti - relikvije sv. Jurja (Đorđa), koje je on preko časnika mletačke vojske u Grčkoj dostavio bratovštini.[1]

Prizemlje u kojoj je kapela i sakristija sa desne strane, koristilo se u vjerske svrhe, a kat u kojem je dvorana sa oltarom, koristio se za sastanke članova bratovštine. Kamenu renesansnu sansovinovsku fasadu bratovština je podigla sredinom 16. st.[1]

Umjetnička djela u bratovštini[uredi]

Smrt sv. Jeronima djelo Vittore Carpaccia

Na kamenoj fasadi iznad ulaza nalazi se reljef Pietra di Salòa iz 1552. sv. Juraj ubija zmaja, a iznad njega reljef Djevica Marija sa svecima iz sredine 14. st., nepoznatog venecijanskog kipara.

Bratovština je 1502. naručila 9 slika velikog formata od tada već slavnog slikara Carpaccia (1465. - 1526.) koje su trebale ukrasiti zidove Scuole, koje je on dovršio do 1507.[2] U prizemlju se nalazi 9 velikih slika, sa prizorima iz života svetaca, inspiraciju za te slike Carpaccio je pronašao u knjizi Zlatna legenda (Catalogus Sanctorum di Pietro de Natalibus e il Jeronimo vita et transitus) Jacopa da Varagine, tiskanoj u Veneciji 1485.

  • Vizija sv. Augustina (tempera na drvu 141x210 cm - 1502.)
  • sv. Jeronim dovodi lava u samostan(tempera na drvu 141x211 cm - 1502.)
  • Smrt sv. Jeronima (tempera na drvu 141x211 cm - 1502)
  • sv. Juraj ubija zmaja(tempera na drvu 141x360 cm - 1502.)
  • Trijumf sv. Jurja (tempera na drvu 141x360 cm - 1502.)
  • sv. Juraj pokrštava stanovnike grada Selene (tempera na drvu 141x210 cm - 1507.)
  • Čuda sv.Tripuna (tempera na drvu 141x300 cm - 1507.)

Dvije slike posvećene su životima apostola:

  • Molitva u Gestimanskom vrtu (tempera na drvu 141x107 cm - 1502.)
  • Pozvanje sv. Mateja Apostola (tempera na drvu 141x115 cm - 1502.)

Na gornjem katu (Sala dell'Albergo) u kojem su se održavali sastanci bratovštine, drveni oslikani strop izveo je Bastian de Muran, a po zidovima su slike iz radionice Palme Mlađeg. Na oltaru se nalaze dvije pale zaštitnika bratovštine sv. Jeronima i sv. Tripuna iz 15. st.

Povezani članci[uredi]

Literatura[uredi]

  • Giulio Lorenzetti, Venezia e il suo estuario, Edizioni Lint, 1974
  • Gianfranco Levorato, Scuole a Venezia - Storia e attualità, Venezia 2008
  • Francesco Valcanover, Vittore Carpaccio, in AA.VV., Pittori del Rinascimento, Scala, Firenze 2007. ISBN 88-8117-099-X nevaljani ISBN

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Scuola di S. Giorgio degli Schiavoni" (talijanski). IN VENICE TODAY 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2009.. http://www.invenicetoday.com/tour/scuole/giorgio.htm Pristupljeno 01. 12. 2011 
  2. 2,0 2,1 2,2 Marija Mihaliček (2005). "Crkva Bratovštine Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji". Bulletin. http://forum.cafemontenegro.com/archive/index.php/t-10876.html Pristupljeno 01. 12. 2011 

Vanjske poveznice[uredi]