Schiavoni
| Schiavoni Skjavoni | |
|---|---|
 | |
Schiavoni (od latinskog: Sclavi[1] izvedeno od novo latinskog: Sclabo, Sclavo, iz grčkog: Σλάβος), je bio termin koji se u ranom srednjem vijeku po Apeninskom poluotoku ustalio za Slavene[1], koji su zajedno sa Avarima provalili u zapadne rimske provincije Norik, Dalmaciju, Panoniju i Iliriju.
Područje na kojem su se naselili protezalo se od Drave, na sjeveru, planine Snežnik (Mons Albius) na zapadu, sve do Makedonije na istoku, skroz do jadranske obale i gradova koji su tada dobrim dijelom nastanjeni romaniziranog stanovništva.
Schiavoni i Mletačka republika
U Mletačkoj Republici se ime Schiavonia vremenom ustalilo kao zemljopisni pojam za teritorij od Istre preko Dalmacije do Boke Kotorske, a Schiavoni za Hrvate iz tih krajeva.
Mlečani su ispočetka imenom schiavoni zvali svatkog tko je bio s istočne obale Jadrana, bez obzira dali je on bio hrvatskog, italskog ili ilirskog podrijetla.
Mletačka Republika je vremenom osvajala sve više otoka i gradova na jadranskoj obali, i potčinjavala ih pod svoju vlast. Ona im je davala izvjesnu autonomiju, ali je strogo nadzirala stanje preko svojih delegiranih sudaca i upravitelja slanih iz Venecije. Postupno je i stanovnike tih posjeda uključivala u svoju flotu i vojničke jedinice, a gradovi i posjedi u Schiavoniji bili su dužni izgraditi određen broj galija, i popuniti ih sa posadom, kao i držati pješaške jedinice za obranu svojih teritorija.
Schiavonske jedinice u Mletačkoj vojsci
Schiavonska ili prekomorsko pješaštvo (oltremarini), bile su pješačke postrojbe mletačke mornarice iz Istre, Dalmacije i Albanije[2], razmještene po tim istim prekomorskim posjedima i utvrdama republike.
Schiavonska jedinica iz grada Perasta pokazala je izuzetnu hrabrost u ratu s Trstom 1368. zbog tog je grad zaradio naslov Najvjernija zastava (Fedelissima Gonfaloniera). Schiavonske jedinice bile su zadnje koje su napustile Veneciju sa Rive degli Schiavoni 12. svibnja 1797., nakon pada Republike pod napoleonsku vlast.
Krakteristike schiavonskih jedinica
Oružje i vojna odora, koju su inače već duže vremena koristile te jedinice, potvrdio je svojim dekretom mletački senat 24. ožujka 1724. [2], u sklopu vojne reorganizacije države. Uniforma schiavonskog vojnika se sastojala od grimizne surke, krznene kape, uskih hlača, cipela i plavog pojasa oko struka na koji se vješalo glavno oružje: veliki mač nazvan po njima schiavona. Časnici su imali sličnu odoru kao i vojnici, samo bogatije ukrašenu uz koju je išla zapovjednička palica, simbol njihova položaja.
Pri kraju Mletačke Republike bilo je ukupno 11 schiavonskih pukova, od kojih je svaki imao 8 četa. [2]
Izvori
]]}},
- if:
]]}},
Vanjske poveznice
- PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka