Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Branko Grgić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Branko Grgić ( Šibenik, 18. prosinca 1965.), diplomirani ekonomist, ravnatelj splitske Lučke uprave.

Životopis

Kratko se bavio nogometnom igrajući u Šibeniku i Splitu, no, uvidjevši da neće ostvariti nogometnu karijeru posvetio se svome školovanju.

1993. izabran je u gradsko vijeće grada Splita kao član HNS-a. 1995. prelazi iz HNS-a u HDZ zajedno sa trojicom vijećnika među kojima je bio i gradonačelnik Nikola Gabrić. Grgić kasnije postaje dogradonačelnik. Profesionalnu karijeru započinje u Dalma Commercu, 1997. postaje ravnatelj splitske Lučke uprave, a od 2000. je predsjednik Hajduka. Ravnateljem splitske Lučke uprave ostaje do danas, a na kormilu nogometnog prvoligaša ostaje čak 7 godina čime je, otkad je HNL-a, postao najdugovječnijim predsjednikom kluba.

Posao ravnatelja Lučke uprave obavlja vrlo uspješno. Trenutno odrađuje svoj treći mandat, a pod njegovim ravnanjem luka je 3 puta izabrana za najbolju hrvatsku luku, a sa svojih 3.5 milijuna putnika treća je po veličini na Mediteranu. Nedavno je pokrenuo projekt proširenja luke koja bi uskoro mogla povećati kapacitet na 6 milijuna putnika godišnje, a da to ne izazove nikakve gužve.

Najpoznatiji je hrvatskoj javnosti po poslu u Hajduku. 2000. biva izabran za predsjednika Hajduka kao "prijelazno rješenje" na 6 mjeseci. Za vrijeme svog mandata najviše problema ima sa vraćanjem brojnih milijunskih dugova kluba koji je nerijetko bio na rubu stečaja. Što se sportskih uspjeha tiče, u toj vrlo teškoj situaciji sa blokiranim računom, Grgić je uspio osvojiti 3 naslova prvaka, ali bez zapaženih rezultata u europskim natjecanjima, većinom radi rasprodaje igrača po završetku sezone (da bi se isplatile plaće igračima). Nakon neuspješnih sezona počevši od 2005., navukao je bijes navijača koji su u rujnu 2007. počeli sa peticijom koja ga je trebala maknuti sa te pozicije. 23. rujna te godine, nakon blamaže u Rijeci, podnio je neopozivu ostavku te otišao iz kluba.

Najviše mu se zamjeraju loši rezultati van Hrvatske, prečesto mijenjanje trenera i igrača, te loš odabir pomoćnika u upravi kluba. Najveći mu je uspjeh otplaćivanje velike svote klupskih dugova, te postavljanje temelja privatizacije Hajduka.