Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Branko Bogunović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Branko Bogunović (Drvar, 24. listopada 1911.Šibenik, 1945.), bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskoga rata. Surađivao je s NDH u borbama protiv partizana. Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Branko Bogunović je rođen, odrastao i završio osnovnu školu u Drvaru. Srednje obrazovanje stekao je u Banjoj Luci, potom je vojni rok odslužio u zrakoplovstvu u Sarajevu i nakon toga postao čuvar državnih šuma u Drvaru. Imao je četiri brata i tri sestre: Ljubu, Mitu, Uroša, Nikolu, Milevu, Nataliju i Dušanku. Bio je oženjen Milkom Bašić, iz sela Kamenice, s kojom je imao sina Duška.

Po izbijanju ustanka u NDH 1941. godine, predvodio je četnike u pokolju Hrvata u Bosanskom Grahovu. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Branko Bogunović je bio pomoćnik zapovjednika Dinarske četničke divizije i zapovjednik četničkog korpusa Gavrilo Princip. Zbog svojih zasluga je od Crkve svetog Petra u Donjem Tiskovcu dobio urešeno tradicionalno odijelo koje je prije njega navodno nosio vojvoda Pavasović u ustanku 1715. godine, a zatim i vojvoda Golub Babić u ustanku 1875. godine.

Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom prosinca 1941. godine, zajedno s drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka.[1] Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. svibnja 1942. depešom obavještava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:

„»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«[2]


Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. lipnja 1942. godine poslao nadređenima izvješće o suradnji s postrojbama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, strijeljivu i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama:

„Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.[4]


U izvješću Mladena Žujovića generalu Mihailoviću od 6. kolovoza 1943. godine stoji:

„Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, Mane Rokvić i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prijete zločinima svima i svakome — napasti.[5]


Bogunović je ranjen prigodom proboja blokade u Pađenima, 4. prosinca 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.

Izvori

  1. Veliki župan Sinčić je 7. veljače 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).
  2. AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH isprava je zavedena pod brojem VT/57/42.
  3. AVII, 195,12/6—1
  4. piše Goran Kotur (15. kolovoza 2009.). "NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar". Slobodnadalmacija.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2013.. http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/65858/Default.aspx Pristupljeno 4. rujna 2014. 
  5. Nikola Milovanović, Draža Mihailović, "Rad", Beograd, 1984.