Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Branimir Glavičić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Branimir Glavičić (Našice, 12. svibnja 1926. - Zadar, 10. siječnja 2010.), hrvatski klasični filolog, profesor Sveučilišta u Zadru i član HAZU.

Životopis

Odrastao i formiran na sjeveru Hrvatske, uglavnom u Zagrebu, cijeli radni vijek proveo je u Zadru na Filozofskom fakultetu.

Znanstveni rad

Prvo je razdoblje znanstvenoga razvoja uglavnom posvetio ranoj grčkoj epici, drugo pretežno europskom i osobito hrvatskom latinizmu. Znatan dio njegova rada okupljen je oko heksametra, iznimno važnog stiha u europskioj književnosti. U rukopisnoj disertaciji (Zadar, 1964) proučio je metričko zakoračenje u Homera, kojega je i prevodio, kao i Hesioda, Apolonija Rođanina, Teokrita. Pokazao se velemajstorom hrvaćenja grčkih pisaca, uzornim proučavateljem rane grčke epike.

Zbog činjenice da je hrvatska književnost stoljećima bila višejezična i da je latinski jezik u korpusu hrvatske književnosti bio jako zanemaren, prihvatio se proučavanja i prevođenja hrvatskoga latinizma, u prvom planu Marka Marulića. Obradio je i: Ivana Polikarpa Severitana, Antuna Vrančića, Šimuna Kožičića Benju, Ivana Česmičkoga, Vicka Zmajevića, Damjana Benešu i Brnu Džamanjića.

Djela

Kako do Branimira Glavičića hrvatskih izdanja Marulićevih latinskih djela gotovo da nije bilo, objavio je prijevode desetak Marulićevih knjiga (Davidijada, Pouke za čestit život s primjerima, Institucija I-III, Evanđelistar I-II, Repertorium I-III itd.) često ih opskrbivši predgovorima, bilješkama, kazalima itd. K tomu, objavio je Marulićev latinski rječnik (Split, 1997.) i objelodanio sintezu Versifikacija hrvatskih latinista, Split, 2001.

Hrvatio je još neke latiniste, npr. Jakova Bunića, Ruđera Boškovića (Pomrčine sunca i mjeseca, Zagreb, 2007), spis Obsidio Iadrensis, ulomke iz Vrančićeva Života nikoliko izabranih divic (Šibenik, 1995.), prevodio je i druge pisce s latinskoga, npr. Dantea i Petrarku.

Knjige su mu izlazile u Zagrebu, u Splitu i u Sarajevu. Objavljivao je u znanstvenim zbornicima i u nizu časopisa: Filologija, Živa antika, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Čakavska rič, Colloquia Maruliana, Senjski zbornik, Adrias, Forum, Mogućnosti, Zadarska revija / smotra, Dubrovnik itd.

Nagrade i priznanja

Izvori