Bonifac Badrov (Livno, 1896. - Sarajevo, 1974.), hrvatski franjevac i filozof iz BiH
Gimnaziju je završio u franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Kalocsi u Mađarskoj. Nakon bogoslovije upisao studij germanistike i filozofije na Sveučilištu u Fribourgu u Švicarskoj, na kojemu je 1924. godine obranio doktorsku disertaciju pod naslovom La notion de la vie d'apres Bergson. Poslije studija pa sve do 1941. godine predaje francuski i njemački jezik te filozofiju u franjevačkoj gimnaziji u Visokom. Od 1941. godine djeluje kao redovni profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Badrovljev primarni interes bila je suvremena filozofija. Među njegovim objavljenim radovima nalaze se članci o M. Blondelu, E. Stein, M. Heideggeru, J-P. Sartreu, K. Jaspersu, N. Berdejevu i drugima. Tijekom svoje profesorske karijere napisao je brojna skripta (iz kozmologije, pedagogije, povijesti filozofije, teorije spoznaje, etike, metafizike, psihologije, filozofije religije i teodiceje). Pored filozofskih tekstova, Badrov je pisao i studije iz književnosti i povjesti. Njegovi su radovi skupljeni i posthumno objavljeni u: B. Badrov, Sabrana djela I-III , Franjevački samostan “Gorica”-Livno, Livno - Sarajevo 1997.
Djela
Bonifac Badrov, Sabrana djela I-III , Franjevački samostan “Gorica”-Livno, Livno - Sarajevo 1997.
Boniface Badrov, La notion de la vie d'aprés Bergson, Sarajevo, 1926.