| Ratovi na karlovačkoj granici 1815. — 1846. | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Ratovi na karlovačkoj granici 1815. — 1846. | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Habsburška Monarhija Hrvatsko Kraljevstvo
|
.svg){kind=small} Tursko Carstvo
| ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Franz Georg Dominik von Waldstätten | |||||||
| Gubitci | |||||||
| 140 poginulih i teško ranjenih | oko 500 poginulih | ||||||
Bitka za Izačić-grad 1836. je bila upadna akcija habsburških postrojba protiv turskih snaga na području Tursrke Hrvatske.[1][2][3]
Okolnosti
Do sredine 18. stoljeća tvrđava Izačić izrasla je u jedno od jačih tvrđava ovog kraja. Posadu je činilo 300 ljudi uz topničku potporu dvaju većih i četiriju manjih topova. [4]
Bitka pripada u vremenu 19. stoljeća, poslije Napoleonskih ratova, kad u općoj percepciji prestalo vrijeme borba s Turcima. No i u tim desetljećima izbijali su okršaji na hrvatsko-turskoj granici. Najčešća narav im je bila da su to bili pljačke i upadi, poduzimale su ih obije strane i bile su stalnom pojavom. Ovi su izgredi ponekad eskalirali u prave bitke sa desetcima i stotinama mrtvih te su imali obilježja pravog "malog rata" što se prvenstveno odnosi na granicu Hrvatske i Cazinske krajine.[2]
Zbog pustih turskih provala u Liku, general Franz Georg Dominik von Waldstätten([5][6]) zapovijedio je 1836. otočkom pukovniku Čoliću poduzeti kazneni vojni pohod u Bosnu.[7] Povod za napad na Izačić bilo je ubojstvo habsburškog graničara u noći 9. na 10. lipnja 1836. godine. Habsburška vojska odlučila je napasti pogranično mjesto Izačić, a predvodio ju je general Waldstätten.[8] Represalija protiv Izačića bila je jedna od većih, a osobno ju je predvodio general Waldstätten.[9]:202.[10]
Posljedice
Nakon Waldstättenove odmazde preko Izačića nije bilo znatnijih izgreda na granici do 1843. godine.[9]:202.
Zanimljivosti
U bitci se iskazao budući hrvatski general u habsburškoj vojsci Ignjat Čivić Rohrski, onda tek poručnik. Bitku je sam oslikao na velikom platnu te ga 1850. darovao tek osnovanom Društvu za jugoslavensku povjesnicu u Zagrebu..[11][12][13]
Izvori
- ↑ [1]
- ↑ 2,0 2,1 Marin Knezović: Preporodna Hrvatska i BiH 1835.-1849.. FFZG. Magistarski rad., str. 138. u pdf-u. Marinknezovic.info
- ↑ Željko Holjevac: Sukobi na karlovaćko-bosanskoj granici (1815.-1846.). Podplješivički graničari 6 − 2022. x
- ↑ Igor Pečenković: Izačić stari grad . Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa USK. 17. prosinca 2024. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ [2] x
- ↑ [3]
- ↑ Lički vremeplov. Vrilo mudrosti. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ Kako su spaljeni Izačić i Vikići 1836. godine. Vikići portal. Arhivirano 3. prosinca 2025. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ 9,0 9,1 Kristina Milković: Represalije protiv Podzvizda 1845. godine. Fenomen četovanja i maloga rata u kasnim krajiškim društvima na hrvatsko-bosanskoj granici. Povijesni prilozi 40./2011.
- ↑ Radoslav Lopašić: Bihać i bihaćka krajina. Matica hrvatska, Zagreb, 1890. Archive.org.
- ↑ Boris Trnski: HRVATSKA VOJNA POVIJEST – Ignjat Čivić, hrvatski general, domoljub i dobročinitelj . Hrvatska povijest. 3. listopada 2025. Pristupljeno 24. studenoga 2025.
- ↑ ČIVIĆ, Ignjat Rohrski. Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 1.12.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/civic-ignjat-rohrski-pisac>.
- ↑ Nikola Cik: Ignjat (Vatroslav) Čivić pl. Rohrski (1802.-1865.) . Podravske širine. 9. kolovoza 2016. Pristupljeno 1. prosinca 2025.