Biomarker je mjerljiva promjena parametara bioloških sustava (izgrađenih od organskih i neorganskih tvari[1], koji se prate pomoću biomonitoringa.
Biomarkeri su karakteristični biološki indikatori koji se koriste za identifikaciju fizičkih oštećenja ili poremećaja fizioloških procesa kod ljudi i životinja (često preko praćenja indirektnih promjena). Povijesno gledano, razni biomarkeri, kao i „markeri-mamaci“, su korišteni za praćenje funkcionalnih promjena, uključujući i radioaktivne izotope, stabilne izotope, masne kiseline i sl.
Zahvaljujući biomarkerima danas se uspješno prate i biomonitoringom identificiraju mnoge promjene kod životinja i čovjeka primjenom minimalno invazivnih tehnika. Ove metode postaju sve značajnije za proučavanje, ne samo promjena, već i interakcija između divljih i domaćih životinja, čovjeka, biljnog svijeta i životne sredine.[2][3][4]
Veličinu opasnosti i rizika od pojedinih materija u prirodi i životnoj sredini ne karakteriziraju samo njihova koncentracija, već i njihova bioraspoloživost. Do sada najpouzdaniji način određivanja tih opasnosti i rizika je transpolacija i interpretacija rezultata biomonitoringa u sprezi s drugim, klasičnim oblicima monitoringa.
Izvori
- ↑ http://www.dodaj.rs/f/d/lX/2SHE5pp7/01-uvodkonceptekosistema.pdf Preuzeto 1. lipnja 2016.
- ↑ BAILEY, G.N.A., I.J. LINN, AND P.J. WALKER. 1973. Radioactive marking of small mammals. Mammal Review 3:11-23.
- ↑ EVANS, J., AND R.E. GRIFFITH. 1973. A fluorescent tracer and marker for animal studies. Journal of Wildlife Management 37:73-81
- ↑ A REVIEW OF BIOMARKERS USED FOR WILDLIFE DAMAGE AND DISEASE MANAGEMENT Proceedings of the 12 th Wildlife Damage Management Conference (D.L. Nolte, W.M. Arjo, D.H. Stalman, Eds).2007