Biomonitoring je organiziran sustav praćenja bioloških promjena u vremenu i prostoru, koji na najbolji način oslikava kompleks prirodnih i antropogenih pojava, utjecaja i procesa.
Biomonitoring je znanstvena tehnika za procjenu ljudske izloženosti prirodnim i sintetičkim tvarima u životnoj sredini. Ona se zasniva na analizi ljudskih tkiva i tekućina i daje direktnu metodu utvrđivanja da li su ljudi bili izloženi posebnim supstancama, kojem intenzitetu izloženosti, i kako se izloženost može smanjiti tijekom vremena. Biomonitoring je postao vrlo koristan alat, kao rezultat napretka u mogućnostima mjerenja količina kemikalija u ljudskom tijelu.[1]
Biomonitoring je i trajno dugoročno ili periodično praćenje i procjena bioloških i ostalih ekoloških promjena (parametara) korištenjem određene metodologije. Nekoliko odličnih primjera za biomonitoring su: npr. određivanje razine alkohola u dahu. Kroz istraživanja koja su bila povezan s određivanjem razine alkohola vozača, mnoge države su propisale zakone o razlikama između prihvatljivih i neprihvatljivih biomarkera nakon konzumiranja alkohola.
Još jedna dobro proučen primjer biomonitoringa je određivanje koncentracije olova u krvi djece, koji, kod porasta koncentracije olova u krvi, ukazuje na opasnost od negativnih efekata olova na zdravlje i dalji razvoj djece.[2]
Izvori
- ↑ Carter, J. L.; Resh, V. H.; Rosenberg, D. M. & Reynolds, T. B. 2006. Biomonitoring in North American rivers: a comparison of methods used for benthic macroinvertebrates in Canada and the United States. str. 203.–228. u G. Ziglio, M. Siligardi, i G. Flaim (urednici). Biological monitoring of rivers. John Wiley and Sons, West Sussex, UK
- ↑ Rick Becker, Sarah Brozena and Darrell Smith, What is Biomonitoring? Chemisty Business, 2003.