Biološka psihologija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Psihologija
Područja
Kognitivna
Razvojna
Klinička
Emocija
Percepcija
Ličnost
Vlastito ja
Socijalna
Primijenjena psihologija
Pristupi
Bihevioralni
Biološki
Kognitivni
Evolucijski
Humanistički
Psihodinamički
Transpersonalni

Biološka psihologija je grana psihologije koja istražuje organske osnove psihičkih procesa i ponašanja, a bavi se odnosima između građe i funkcije dijelova živčanog i endokrinog sustava, te doživljavanja i ponašanja.

Psihologija nastoji objasniti ponašanje, a biološka psihologija nastoji objasniti to ponašanje u biološkim okvirima (kako mozak proizvodi naša ponašanja i doživljaje). Biološka psihologija spada u tzv. neuroznanosti, odnosno znanosti koje se bave proučavanjem živčanog sustava od anatomije do ponašanja (npr. neuroanatomija, neurologija, psihofarmakologija). Koristi se spoznajama iz drugih znanosti kao što su anatomija, fiziologija, biokemija, biologija (genetika i znanost o evoluciji).

Vrste ponašanja

Biološka psihologija ima 4 vrste objašnjenja za odgovore na 4 vrste ponašanja:

Fiziološko – povezuje neku aktivnost i ponašanje s tim kako živčani sustav funkcionira čak na staničnoj i kemijskoj razini; daje odgovor na pitanje u kakvoj je vezi određeno ponašanje s fiziologijom mozga i drugih organa.

Ontogenetsko - opisuje kako se struktura i ponašanje razvijaju kod pojedinca (npr. razmatrajući ulogu gena i okoline).

Evolucijsko – povezuje strukturu i ponašanje s evolucijskom poviješću vrste; odgovara na pitanje kako se tijekom evolucije razvio kapacitet za određeno ponašanje.

Funkcionalno - opisuje zašto se struktura ili ponašanje razvilo upravo u takvom obliku; odgovara na pitanje čemu služi to ponašanje.


Biološka psihologija se bavi onim organskim strukturama koje imaju najveći utjecaj na psihičke fenomene, a to su živčani i endokrini sustav. Endokrini sustav je aparat žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem koji regulira unutarnji milje organizma putem hormona. Funkcija živčanog sustava je reguliranje odnosa unutar organizma te odnosa između organizma i okoline. Za reguliranje unutar organizma važan je vegetativni ili autonomni živčani sustav. Funkcije živčanog i endokrinog sustava su koordinacija i integracija djelatnosti različitih organa, omogućavanje održavanja homeostaze (ravnoteže) organizma, prilagođeno reagiranje u promjenjivim okolnim uvjetima, spoznajno djelatna aktivnost kod čovjeka i jednim manjim dijelom viših primata.