Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Berislav Angjelinović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Berislav Angjelinović' (Makarska, 18. siječnja 1897. - Split, 29. travnja 1978.), hrvatski publicist i pjesnik.

Životopis

Berislav Angjelinović rođen je u Makarskoj. Gimnaziju je završio 1918. u Splitu, a studij prava 1926. u Zagrebu. Kao student bio je pristaša ideja Ante Starčevića. Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pristupio je s braćom Dankom i Grgom Budislavom ORJUN-i (do 1922. Jugoslavenska napredna nacionalna omladina) 23. ožujka 1921. U početku je bio je član Odbora JNNO-a. Sudjelovao je u terorističkoj akciji ORJUN-e 1924. u Zagrebu i gušenju rudarskog štrajka u Trbovlju.[1]

Najprije je radio u Splitu u odvjetničkom uredu brata Danka, a potom je od bio ataše za novinarstvo pri jugoslavenskom poslanstvu u Parizu (1928. - 1931.) i Washingtonu (1931. - 1934.). U vrijeme boravka u SAD-u, zajedno s Ivanom Mladineom uređivao je Jugoslovenski almanah i objavljivao priloge o životu jugoslavenskih iseljenika.[1]

Nakon povratka u Jugoslaviju ponovo je radio kao odvjetnik. Travanjski rat 1941. dočekao je kao zapovjednik jedinice JKV-a u Sinju. Bježeći pred ustašama, sklonio se najprije u Split i Ljubljanu, a potom u Rim. Otkriven je i zarobljen pri neuspješnom bijegu u Švicarsku te odveden na Lipare gdje je ostao do talijanske kapitulacije u rujnu 1943. Iste godine imenovan je ministrom u izbjegličkoj vladi Kraljevine Jugoslavije u Kairu. Poslije rata radio je kao odvjetnik u Splitu.[1]

Članke političkog i socijalnog sadržaja objavljivao je u dnevnim listovima. Pisao je u Zagrebačkoj orjuni (1923.; bio je i njezin urednik početkom 1923.), Pobedi (Split 1934.), Bazovici (Kairo, 1944.). U listu Javnosti (Beograd) objavio je prilog Naši američki iseljenici i veze s otadžbinom (1937.) i novelu Kako umire Jugoslaven u Bazovici (1944.). Surađivao je u zborniku Prilozi povijesti otoka Hvara (1959.), a u Zadarskoj reviji (1971.) objavio je više pjesama. Objavio je i knjigu Na kraju dana u suautorstvu sa Živkom Vekarićem, izdanu pod pseudonimima Budislav Givić (B. Angjelinović) i Živan Zoranić (Ž. Vekarić), objavljenu prvi put na Hvaru 1960.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Anđelka Stipčević-Despotović: Angjelinović, Berislav. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. studenog 2015.