Benjamin Tolić' (Osoje (Posušje, BiH),[1] BiH, 8. srpnja 1943.)[2] je hrvatski novinar, filozof, diplomat, prevoditelj, publicist, esejist i pisac ogleda. Otac je Ive Marije Tolić,[3] jedne od vodećih svjetskih 40 biologa, djelatnice Instituta Max Planck i Instituta Ruđer Bošković.
Životopis
Rodio se je u Osoju u BiH. Mati mu je ostala udovicom u Drugom svjetskom ratu.[1] U Donjim Andrijevcima pohađao je osnovnu školu. Ondje je upoznao svoju buduću suprugu Dubravku, s kojom je poslije zajedno studirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Studirao je germanistiku i filozofiju, a Dubravka rusistiku i filozofiju.[4] 1965. su se vjenčali.[1] Oboje su emigrirali 1967. u Beč nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, gdje su nastavili studirati filozofiju.[1] Vratili su se u Hrvatsku 1970. za hrvatskog proljeća.[1] Zaposlio se je kao profesor njemačkog. Radio je po raznim školama u Zagrebu i okolici. Uređivao je Osmojezični rječnik za njemački jezik u LZMK.[1]
Bio je u hrvatskoj diplomaciji tijekom 1990-ih. Predsjednik RH Frano Tuđman imenovao ga je 30. ožujka 1995. za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu.[5] Promaknut je 22. studenog 1995. na višu diplomatsku funkciju, na dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu, s konzularnim područjem koje obuhvaća kantone: Zürich, Schaffhausen, Thurgau, St. Gallen, Appenzell, Zug, Schwyz, Glarus, Luzern, Nidwalden, Uri, Obwalden i Graubünden.[6] Predsjednik Tuđman razriješio ga je te dužnosti 15. svibnja 1998. radi odlaska na novu dužnost, a odluka je stupila na snagu 1. srpnja 1998. godine.[7]
Odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana, postavljen je 29. srpnja 1998. za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, s time da je odluka stupa snagu 15. rujna 1998. [8]
Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije HINA-e. Na dužnost je postavlje za HDZ-ove vlade Zlatka Mateše 22. listopada 1998.[9] S dužnosti je razriješen nakon što je HDZ nakon deset godina otišao s vlasti, za koalicijske vlade (SDP, HSLS, HNS i dr.) Ivice Račana 13. srpnja 2000. godine.[10]
Poslije se aktivirao u politici. 2003. kandidirao se na parlamentarnim izborima na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskog bloka - pokreta za modernu Hrvatsku. Bio je 4. na kandidacijskoj listi za 7. izbornu jedinicu.[11] Nisu prešli izborni prag.[12]
2007. kandidirao se na parlamentarnim izborima na listi Jedino Hrvatska - Pokreta za Hrvatsku. Bio je nositelj kandidacijske liste, odnosno 1. na kandidacijskoj listi u 5. izbornoj jedinici.[13] Nisu prešli izborni prag.[14]
2011. kandidirao se na parlamentarnim izborima na zajedničkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska - Pokreta za Hrvatsku. Bio je 2. na kandidacijskoj listi za 1. izbornu jedinicu.[15] Nisu prešli izborni prag.[16]
Danas piše kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net[17], portal Hrvatskog kulturnog vijeća[18], javno.hr (sada dalje.com) i druge hrv. portale. Objavio je šest knjiga, od čega knjige Tko smo mi?, Sanaderova dionica i Kraj neovisnosti prema Damiru Pešordi predstavljaju "nenamjernu trilogiju".[19]
Bio je politički tajnik stranke Hrvatski blok.[1] Danas je član stranke Jedino Hrvatska - Pokret za Hrvatsku, za čiji portal piše kolumne.[20] Prema svojim političkim stajalištima, drži se izvrnog pravaštva Ante Starčevića i sukladno s time poziva na Savez za Hrvatsku nasuprot Savezu za Europu.[19]
Djela
Napisao je knjige:[19]
- Haški sapun: razgovori o hrvatskoj politici kako ih je od slova do slova bilježio Eugen Patak, 2002., ISBN 9536736136 (zbirka satiričkih kolumna koje je objavio u Hrvatskom slovu od prosinca 2000. do prosinca 2001.)
- Pamet u glavu: Hrvatska u vrtlogu novoga svjetskog poretka, 2003., ISBN 9539942500 , izdavač: Hrvatski blok
- Tko smo mi?: ogled o naciji i državi, 2007., ISBN 9789539589804
- Sanaderova dionica, 2009., ISBN 9789539589811
- Kraj neovisnosti, 2011. (73 kolumne koje je objavio u "Hrvatskome slovu" od 29. siječnja 2010. do 17. lipnja 2011.), kolumne su po formi mikroeseji koji graniče s pripovjednom prozom, ISBN 9789536736607
- Vesele karmine, 2013., ISBN 9789536736706
Uredio je knjige:
- Za uspravnu Hrvatsku, Hrvatski blok - pokret za modernu Hrvatsku, Zagreb, 2005. (izbor priopćenja Hrvatskog bloka), ISBN 9539942519
- Državotvorno okupljanje, 2006., ISBN 9539942535 ( izbor iz priopćenja za medije i komentara koji su od travnja 2005. do ožujka 2006. objavljeni na internetskim stranicama Hrvatskog bloka)
Preveo je s njemačkog na hrvatski:
- Wilhelm Reich: Spolna revolucija: prilog karakternoj samoupravi čovjeka 1985.
- Gottfried August Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena, 1988.
- Hermann Bahr: Dalmatinsko putovanje, 1991.
- Max Scheler: Ideja čovjeka i antropologija : izbor tekstova (suprevoditelj), 1996.
- Robert Musil: Pomutnje gojenca Törlessa, 2004.
Suradnik je na projektima:
- Osmojezični enciklopedijski rječnik, 1995.
Zastupljen je u zborniku Međunarodne konferencije o europskoj sigurnosti u 21. stoljeću u jugoistočnoj Europi održane 1991. u Dubrovniku u organizaciji Hrvatskog centra za strateške studije (ur. Marin Sopta) i European integration for the 21st century (ur. Vlado Šakić), u izdanju Instituta Ivo Pilar 2001..
Zastupljen je u zbirci:
- Kroatia esperanta poemaro (ur. Lucija Borčić, Ivan Špoljarec, Zlatko Tišljar), 1991. (hrvatski esperantisti)
Nagrade i priznanja
- 1996.: Red hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili u iznimnim okolnostima u miru, odličje dodijelio predsjednik RH Franjo Tuđman[21]
- 1996.: Spomenica domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina[22]
Izvori
- Ljerka Bratonja Martinović: Iva Tolić: Vraćam se u Hrvatsku i tu ću nastaviti istraživanja o "vrućoj" temi biologije - starenju, Novi list, 17. svibnja 2014.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Iva Marija Tolić-Norrelykke - Biografija
- ↑ Izbori 2003.
- ↑ Odluka o dodjeli odlikovanja Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića Ivi Mariji (Benjamin) Tolić 25. lipnja 2014., Narodne novine br. 84, 14. srpnja 2014.
- ↑ Dubravka Oraić-Tolić, FFZG
- ↑ Odluka o imenovanju za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zurichu, Narodne novine br.: 25, 14. travnja 1995.
- ↑ Odluka o imenovanju Benjamina Tolića za generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, Narodne novine br.: 97, 1. prosinca 1995.
- ↑ Odluka o razrješenju Benjamina Tolića dužnosti generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji, Narodne novine br.: 73, 22. svibnja 1998.
- ↑ Odluka o postavljenju Benjamina Tolića za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Narodne novine br.: 107, 11. kolovoza 1998.
- ↑ Rješenje o imenovanju Benjamina Tolića glavnim i odgovornim urednikom Hrvatske izvještajne novinske agencije "HINA", Narodne novine br.: 140, 26. listopada 1998.
- ↑ Rješenje o razrješenju glavnog i odgovornog urednika Hrvatske izvještajne novinske agencije »HINA«, Narodne novine br.: 70, 18. srpnja 2000.
- ↑ Hrvatski parlamentarni izbori 2003., kandidacijska lista HIP-Hrv. blok, izbori.hr
- ↑ Rezultati izbora 2003.. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2014.. http://www.izbori.hr/2003Sabor/index.htm Pristupljeno 8. listopada 2014.
- ↑ Kandidacijske liste V. izborne jedinice na parlamentarnim izborima 2007.
- ↑ Rezultati izbora 2007.. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2012.. http://www.izbori.hr/izbori/izbori07.nsf/fi?openform Pristupljeno 8. listopada 2014.
- ↑ Kandidacijske liste I. izborne jedinice na parlamentarnim izborima 2011.
- ↑ Rezultati izbora 2011.
- ↑ Hrsvijet.net Kolumne - Benjamin Tolić
- ↑ Tolić, Benjamin - Portal Hrvatskog kulturnog vijeća
- ↑ 19,0 19,1 19,2 (HINA): Predstavljena knjiga Benjamina Tolića "Kraj neovisnosti" , dnevno.hr, 28. listopada 2011.
Predstavljači knjige: novinari i publicisti Mate Kovačević i Damir Pešorda - ↑ Jedino Hrvatska
- ↑ Odluka o odlikovanju Redom hrvatskog trolista broj 01-051-96-15-6/1, Narodne novine br.: 56, 11. srpnja 1996.
- ↑ Odluka o odlikovanju Spomenicom domovinske zahvalnosti broj 01-051-96-18-6/1, Narodne novine br.: 56, 11. srpnja 1996.
Vanjske poveznice
- Razgovor s Benjaminom Tolićem. Benjamin Tolić: Država nije ulizica nužde, nego čuvarica slobode, portal Hrvatskog kulturnog vijeća, razgovarao Davor Dijanović, 28. lipnja 2011.
- Stranice Benjamina Tolića na prkos.com (vodi sa [1] [2])