Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Basileus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Srebrna kovanica seleukidskog kralja Antioha I Sotera. Glava pokazuje Apolona kako sjedi na omphalosu. Grčki natpis ΒΑΣΙΛΕΩΣ ΑΝΤΙΟΧΟΥ označava kralja Antioha.

Basileus ili vasilevs (starogrčki Βασιλεύς]), množina Βασιλεῖς, basileis), označava "suverena" ili "kralja". Njena najpoznatija uporaba je kao naslov bizantskih careva, ali su je također koristili razni vlastodršci u antičkoj Grčkoj, kao i kraljevi suvremene Grčke.

Od naziva basileus potječu suvremena imena Bazil, odnosno Vasilije (Vaso, Vasko) i Vasiljka.

Etimologija

Etimologija izraza basileus je nejasna. Mikenski oblik je bio gwasileus (𐀣𐀯𐀩𐀄, qa-si-re-u), a označavao je dvorskog službenika i lokalnog poglavicu a ne kralja. Većina jezikoslovaca smatra kako je riječ o ne-grčkoj riječi koju su Grci Brončanog doba preuzeli od već postojećoh substrata Istočnog Mediterana.

Uporaba

Prvi spomen riječi datira iz glinenih pločica iskopanih među Mikena|mikenskim ruševinama koje potječu iz razdoblja između 15 i 11. st. pr. Kr. Natpisi na njima su na linearnom B pismu. U tom razdoblju je basileus imao značenje poglavice ili dvorskog službenika, dok je naslov "visokog kralja" ili "gospodara" odgovarala riječi wanax.

Vjeruje se kako je u mračnom dobu Grčke došlo do kolapsa svih većih država, pa se vlast svela na manje zajednice s poglavarima koji su nosili naziv basileus. Tako je s vremenom basileus dobilo značenje kralja, dok je wanax, odnosno anax postao anakroni naslov predviđen za mitske heroje iz prošlosti.

Većina grčkih država u antičkom razdoblju je odbacila monarhiju, pa i s njome i naslov basileus. Nju su međutim zadržale i neke republike, kao Atena gdje je među arhontima uveden naslov arhont basileus, koji je zadržao vjerske funkcije.

Izvori