Banoštor
| Banoštor | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°12′N 19°36′E / 45.2°N 19.6°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Južnobački okrug |
| Općina | Beočin |
| Površina | |
| - Ukupna | 21.4 km² |
| Visina | 158 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 780 |
| - Gustoća | 36 stan./km² |
| Poštanski broj | 21312 |
| Pozivni broj | 021 |
| Registarska oznaka | NS |
| Zemljovid | |
  Banoštor | |
Banoštor (ćir.: Баноштор, mađ.: Bánmonostor) je naselje u općini Beočin u Južnobačkom okrugu u Vojvodini.
Zemljopis
Banoštor se nalazi u sjevernome Srijemu, u Vojvodini, koje pripada općini Beočin. Nalazi se na sjevernim padinama Fruške gore, uz obalu Dunava na podunavskom putu koji spaja Petrovaradin sa Ilokom i Vukovarom. Također, naselje je povezano sa bačkim naseljem Begeč, skelom preko Dunava. Od Novog Sada je udaljen 28 km. Preko Dunava je Park prirode Begečka jama, Šašićeva ada i Čerevićka ada, a južno je Nacionalni park Fruška gora. Cestom broj 119 prema zapadu iz Banoštora dođe se u naselje Korušku i Susek. Iz Koruške cesta vodi prema jugu u Sviloš i Grabovo. Cestom prema istoku dođe se u Čerević i u beočinsku najmlađu mjesnu zajednicu neobična imena, Brazilija.[1]
Povijest
Naseljen još u rimskom dobu. Rimska naseobina Bononia ili Malata. Hrvatski ban Bjeloš 1150. godine na ovom mjestu na svom imanju osnovao benediktinski samostan s crkvom sv. Stjepana Prvomučenika. Po banovom samostanu je Banoštor dobio ime (srednjovj. lat. bani monasterium: banov samostan), u dokumentima Banmonostor (Bán monostor). To je ime u 14. i 15. stoljeću potisnulo dotadašnje madž. ime Kön. Potkraj prve trećine 13. stoljeća mjesto dobiva na važnosti. Godine 1229. postao je sjedište srijemske biskupije. Pored crkvene uloge, naselje je bilo važno u trgovini i obrtništvu. Banoštor je mnogo stradao u tatarskim provalama. Do turskih prodora žitelji su Hrvati i Mađari. Turska osvajanja poharala su ovaj kraj. Banoštor je pretvoren u ruševine. Nakon oslobađanja krajeva od Osmanlija, naseljava se pravoslavni živalj i dolazi u sastav Podunavske vojne granice sve do 1745. godine, nakon toga u sastavu Komorskoga vlastelinstva, te od 1777. u okviru vlastelinstva Čerević.[2][3][4]
Gospodarstvo
Banoštorci su radi unaprijeđenja vinogradarstva i vinarstva 2003. godine osnovali Klub ‘’Sveti Trifun’’. Člnaovi udruženja u posjedu imaju oko 80 ha vinograda i godišnje proizvedu preko 150 tisuća litara vina. U suradnji s MZ Banoštor i općinom Beočin vinari ‘’Svetog Trifuna’’ svake godine prvog vikenda u rujnu organiziraju tradicionalnu manifestaciju . ožujka ‘’Banoštorski dani grožđa’’. Banoštor je u okviru projekta „Bogatstvo različitosti” 2011. godine izabran među 10 najatraktivnijih sela u Vojvodini.[5]
Stanovništvo
U naselju Banoštor živi 780 stanovnika, od toga 659 punoljetna stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (43,7 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava a prosječan broj članova po domaćinstvu je 2,51.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u naselju je živjelo 618 stanovnika.
| Etnički sastav 2002.[6] | ||
| Narod | Stanovnika | % |
| Srbi | 732 | 93,84% |
| Hrvati | 17 | 2,17% |
| Slovaci | 5 | 0,64% |
| Mađari | 5 | 0,64% |
| Slovenci | 3 | 0,38% |
| Nijemci | 3 | 0,38% |
| ostali | 5 | 0,60% |
| nepoznato | 0 | 0,0% |
[7]
Kretanje broja stanovnika
Kultura
Udruženje „Majkina radionica” bavi se njegovanjem bogatu srijemske tradicije, čiji je dio „trukovanje”, proizvodnja mustri koje se prenose – „trukuju”, na platno, po kojem se zatim veze.[5]
Udruženje žena ‘’Jana’’ bavi se humanitarnim radom od 1974. godine. 2009. godine proglašeno jednim od devet najuspješnijih ženskih udruženja u Vojvodini i ovjenčano Oktobarskom nagradom općine.[5]
Poznati Banoštorci
- Jovanka Rakić (1892. – 1972.), jedna od najpoznatijih krojačica i trukerki ovog kraja, izradila preko tisuću mustri[5]
Izvor
- ↑ Mesna zajednica „Brazilija", Općina Beočin
- ↑ Hrvatski leksikon, 1996., Banoštor
- ↑ Banoštor, Hrvatska enciklopedija
- ↑ Beloš - Hrvatski biografki leksikon
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Selo uspelo, Banoštor
- ↑ 2. Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku (Arhivirano 2. ožujka 2008.), Beograd, veljača 2003, ISBN 86-84433-00-9
- ↑ 1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, Svibanj 2004, ISBN 86-84433-14-9
Vanjske poveznice
| |||||