Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Band-e Kaisar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Band-e Kaisar
(perz.) بند قیصر - Cezarova brana
ili Pol-e Kaisar (Cezarov most)
ili Valerijanov most
ili Šadirvan
Ostaci Band-e Kaisara
Osnovni podatci
Premošćuje Karun
Mjesto Šuštar
Vrijeme gradnje 260-ih
Saniranje srednji i novi vijek
Rušenje 1885. (djelomično urušavanje)
Konstrukcija vapnenac, beton
Namjena brana, cestovni most Fars−Ktezifont
Projektanti i izvođači radova
Graditelj sasanidski inženjeri i rimski zarobljenici
Tehnički podatci
Ukupna dužina 516 m
Širina mosta 12 m
Najveći raspon 9,0 m
Koordinate 32°03′13″N 48°50′55″E / 32.053723°N 48.848687°E / 32.053723; 48.848687

Band-e Kaisar (perz. ند قیصر, dosl. Cezarova brana) je starovjekovni most u Šuštaru[1] odnosno jedna od najstarijih mostovnih brana u Iranu[2]. Prilikom njegove gradnje u 3. stoljeću sudjelovali su i rimski zarobljenici u službi sasanidskih vladara[3]. Budući da je građen u rimskom stilu često ga se naziva najistočnijim rimskim mostom odnosno branom, smješetnim duboko u iranskom teritoriju[4]. Njegova izgradnja i dvostruka namjena imala je snažan utjecaj na kasniji razvoj iranskog mostovnog graditeljstva[1][5].

Oko 500 m duga ustava preko Karuna, najvodonosnije iranske rijeke, jedna je od 16 glavnih građevina Šuštarskog hidrauličkog sustava na kome se temeljila poljoprivredna proizvodnja u okolici grada[6]. Navedeni sustav je 2009. godine upisan kao 10. iransko mjesto UNESCO-ve Svjetske baštine.[7] Most je, pak, imao značajnu ulogu kao komunikacija između Pasargada i sasanidske prijestolnice Ktezifonta. Više je puta dograđivan i popravljan u islamskom razdoblju[8], a u upotrebi je ostao do konca 19. stoljeća kada je djelomično urušen zbog snažnih poplava.[9]

Poveznice

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15.12.1989.)
  2. ↑ Vogel, Alexius (1987.), str. 50.
  3. ↑ Vidi:
    • Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 232.
    • Kleiss, Wolfram (1983.), str. 106.
    • Kramers, Johannes Hendrik (1997.)
    • Schnitter, Niklaus (1978.), str. 32.
  4. ↑ Schnitter, Niklaus (1978.), str. 28., sl. 7.
  5. ↑ Smith, Norman (1971.), str. 60.
  6. ↑ Vidi:
    • Hodge, Alfred Trevor (1992.), str. 85.
    • Hodge, Alfred Trevor (2000.), str. 337.
    • O'Connor, Colin (1993.), str. 130.
  7. ↑ Shushtar Historical Hydraulic System, UNESCO, pristup 1. V 2010.
  8. ↑ Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 246.
  9. ↑ Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.; Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.

Literatura

  • (njem.) Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.). "Historische Talsperren im Iran", u: Garbrecht, Günther: Historische Talsperren I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer, str. 221.–274., ISBN 9783879191451, OCLC 610879552.
  • (engl.) Hodge, Alfred Trevor (1992.). Roman Aqueducts & Water Supply. London: Duckworth, str. 85., ISBN 9780715621943, OCLC 231440193.
  • (engl.) Hodge, Alfred Trevor (2000.). "Reservoirs and Dams", u: Wikander, Örjan: Handbook of Ancient Water Technology, Technology and Change in History II. Leiden: Brill Publishers, str. 331.–339., ISBN 9789004111233, OCLC 43286505.
  • (engl.) Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15. prosinca 1989.). Bridges, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
  • (njem.) Kleiss, Wolfram (1983.). Brückenkonstruktionen in Iran, Architectura XIII. München: Deutschen Kunstverla, str. 105.–112., ISSN 0044-863X.
  • (engl.) Kramers, Johannes Hendrik (1997.). "Shushtar", u: Bosworth, Clifford Edmund: San−Sze, 2. izdanje, Encyclopaedia of Islam IX, Leiden: Brill Publishers, str. 512.–513., ISBN 9789004104228, OCLC 770731926.
  • (engl.) O'Connor, Colin (1993.). Roman Bridges. Cambridge: Cambridge University Press, str. 130., ISBN 9780521393263, OCLC 26543269.
  • (engl.) Schnitter, Niklaus (1978.). Römische Talsperren, Antike Welt VIII. 2. Mainz: Verlag Philipp von Zabern, str. 25.–32., ISSN 0003-570X.
  • (engl.) Smith, Norman (1971.). A History of Dams. London: Peter Davies, str. 56.–61., ISBN 9780432150900, OCLC 201331.
  • (njem.) Vogel, Alexius (1987.). "Die historische Entwicklung der Gewichtsmauer", u: Garbrecht, Günther: Historische Talsperren I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer, str. 47.–56., ISBN 9783879191451, OCLC 610879552.
Sestrinski projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Band-e Kaisar
v • r • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (21)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.)
Iranska zastava
Prirodna baština (1)
Dašt-e Lut (2016.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Band-e_Kaisar&oldid=516559"