Baletni korepetitor

Baletni korepetitor je osoba koja svirajući klavir uvježbava s baletanima i balerinama plesne dionice.

Korepetitor mora u svirci osjetiti umjetničke namjere plesača i prilagoditi se njihovu stilu, biti svjestan plesačevih nedostataka i pomoći mu poboljšati izvedbu u situacijama gdje se slabost pokazuje. Pritom korepetitor i balerine moraju djelovati kao jedno, a ne kao dva odvojena subjekta. Važno je da korepetitor ne smije biti taj koji dominira nad plesačem baleta. Pri tom to ne znači da korepetitor se mora samopotisnuti, nego se podlaže plesačima do mjere da ne izgubi svoju individualnost. Korepetitoru je važnije od kakvoće sviranja biti umješan u čitanju nota s lista. Često ne će imati vremena za proučiti i uvježbati novu glazbenu građu koju mu se donese, nego mora biti sposoban vrlo brzo ju pregledati i kvalitetno odsvirati. To znači da se ne traži savršena izvedba, nego dobra do mjere da se kvalitetno izvede bit sadržaja.

Kod odgoja i obrazovanja u plesanju baleta, poput ostalih plesova, korepeticija je za provedbu nastavnog sadržaja kojem je osnova pokret i njene sastavnice, pri čemu glazbena pratnja ima ulogu motivatora da bi se razvio doživljaj, kretnja, oblikovanje i izvedba. Svirač i plesač surađuju preko plesačevih vizualnih izražajnih sredstava, to jest pokretima tijela, dok je ostalo isto kao kod korepeticije s glazbenicima, odnosno melodija, ritam, dinamika, fraza i oblik (forma). Korepetitor u baletnim školama ima važnu zadaću odabrati glazbu za pojedine vježbe. Korepeticija služi za uvježbavati i tehnički usavršiti plesne korake za posebne izvedbe kao što su audicije, ispiti ili predstave. Nazivlje se odnosni na kretanje u prostoru. Korepetitor kao i u čitanju nota i nalaženju biti sadržaja, mora znati vješto prilagoditi glazbenu građu da bi se slagala s plesnim koracima, vodeći računa o glazbenoj cjelini i frazi, ili čak odmah u situaciji osmisliti glazbeni sadržaj, odnosno vrsno improvizirati.

Za klasični balet, korepetitor plesaču baleta daje do znanja kad počinje s vježbom i kad će biti promjena pravca kretanja. Plesaču je bitno preopznati početak i kraj fraze. Prije vježbe svirač odsvira nekoliko taktova za uvod, t.zv pripremu. Tijekom vježbe svirka služi kao pozadinska glazba koja će odrediti brzinu i karakter izvođenja vježbe. Veza je dvostrana, jer vrsta vježbe daje zadaću korepetitoru koju skladbu izabrati, jer ona tempom i karakterom mora biti sukladna vježbi. U klasičnom baletu zahtijeva se strogo određene, klasične plesne pokrete, pa je prikladna glazba za nj klasična glazba ili skladbe klasicistička glazba.

Dok se izvodi vježba, ne treba odsvirati cijelu skladbu, nego korepetitor svira samo odlomke od nekoliko taktova, odnosno fraza, ovisi koliko je duga vježba, a taj dio određuje profesor plesa.