Balalajka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Balalajka
Balalajka
Klasifikacija

Žičani instrumenti

Raspon tonova
Datoteka:Balalaika Range2.svg
Srodna glazbala

Domra, Dombra

Glazbenici

Vassily Andreyev
Bibbs Ekkel
Michail Ignatieff

Balalajka je ruski narodni instrument. Ima trup (rezonantna kutija) trokutasta oblika od jelovine, odulji uski vrat s prečnicima (dijatonski razmaci) koji završava s zatičištem, tri žice od crijeva (iznimno od čelika) na donjem kraju trupa pričvršćene o dugme, preko "konja" i vrata napete do zatika, trzaju se perom.

Pojavila se oko 1700. i zamijenila domru. Najprije je služila za pratnju pjevanja i plesa, koncem 19. stoljeća postala glazbalo skupne svirke. Danas se gradi u šest veličina (pikolo, prim, sekund, alt, bas, kontrabas).

Povijest

Balalajka se najčešće povezuje sa njezinim prepoznatljivim trokutastim oblikom, međutim ona je imala veliku ulogu u glazbi istočne Europe. Najraniji podaci pokazuju da se balalajka prvo pojavila u centralnoj Aziji i to u oblicima sa dvije i šest žica. Balalajka je zapravo ruska gitara[1]. Korijene vuče iz 12. stoljeća, kada je vrlo sličila lutnji, ali za standardni oblik i tehnička poboljšanja zaslužan je ruski plemić i svirač balalajke Vassily Vassilievich Andreyev, koji je živio i radio krajem 19. stoljeća. Tijekom 1880-ih Andreyev je zajedno sa graditeljem violina V. Ivanovom, napravio standardni oblik balalajke. Njegova se osnovna verzija balalajke prepoznaje po karakterističnom obliku , s tri žice nategnute preko vrata s pragovima[1]. Kasnije je u Sankt-Peterburgu, obrtnik Paserbsky, napravio balalajku sa kromatskim nizom pragova i orkestralnom veličinom koja se ugađala na isti način kao moderni instrumenti. Najjednostavniji model je prim-balalajka, čije su dvije žice ugođene jednako ali bez obzira na to, tonski opseg glazbala je vrlo širok. Andreyev aranžira brojne tradicionalne ruske narodne skladbe, kao i melodije za orkestar, a također sklada i svoja djela.

Andreyev uvodi još jednu novinu, a to je mogućnost biranja veličine glazbala, od piccolo-balalajke do bas-balalajke, što obogaćuje osnivanje velikih orkestara balalajki, vrlo često uz pratnju bajana (ruska harmonika), tamburina, te različitih flauta i frula.

Vrste balalajki

  • piccolo (rare)
  • prima
  • sekunda
  • alt
  • bas
  • kontrabas

Izvori

  1. 1,0 1,1 Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953-6458-97-7

Vanjske poveznice