Azov
| Azov Азов | |||
|---|---|---|---|
|
|||
| Koordinate: 47°05′N 39°28′E / 47.083°N 39.467°E | |||
| Država |  Ruska Federacija
| ||
| Savezni okrug | Južni savezni okrug | ||
| Ruske oblasti | Rostovska oblast | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 66.7 km2 | ||
| Stanovništvo (2002.) | |||
| - Grad | 83,139 | ||
| - Gustoća | 1,246 /km2 | ||
| Vremenska zona | Moskovsko vrijeme (UTC+3) | ||
| - Ljeto (DST) | Moskovsko vrijeme ljetno (UTC+4) | ||
| Poštanski broj | 346780 | ||
| Pozivni broj | +(7) 86342 | ||
Azov je grad u Rostovskoj oblasti u Ruskoj federaciji. Nalazi se na ušću rijeke Don, 8 km od Azovskog mora, koje je po ovom gradu i dobilo ime.
Najstarija naselja u okolici
Ušće rijeke Dona je oduvijek bilo važno trgovinsko središte. Početkom 3. stoljeća prije Krista, Grci iz Bosporskog kraljevstva su ovdje utemeljili koloniju, koju su nazvali Tanais, prema grčkom imenu za rijeku Don.
Nekoliko stoljeća kasnije naselbinu je spalio kralj Poleumon Bosporski. Ponovni dolazak grčkih kolonista je vratio naprjedovanje naselju. Međutim, Goti su ga skoro potpuno uništili u 3. stoljeću poslije Krista.
Mjesto današnjeg Tanaisa, na kojem je danas selo Nedvigovka, se istraživalo od polovice 19. stoljeća.
U 10. stoljeću, područje je došlo pod nadzor slavenske kneževine Tmutarakana.
Kipčaci, koji su zauzeli područje 1067., preimenovali su ga u azak (t.j., nizina). Od tog naziva je izveden današnji naziv za grad Azov.
Zlatna horda je zauzela veći dio obale u 13. i 14. stoljeću, ali mletački i genovski trgovci su dobili dozvolu za se naseljavati na mjestu današnjeg Azova, gdje su utemeljili koloniju koju su nazivali Tana.
Dolazak Turaka je zaustavio naprjedak naselja 1471. Turci su dali sagraditi jaku tvrđavu u Azovu.
Azovska tvrđava
Ljeta 1637., u jednoj od najslavnijih stranica kozačke povijesti, Donski Kozaci su zauzeli tvrđavu, koju je držao turski garnizon od 4000 vojnika oboružanih i sa 200 topova, i držali su ju 5 godina. Lipnja 1641. godine izdržali su dugu tursku opsadu. 1642., kada su se Turci povukli, car je sazvao narodno vijeće, Zemsky Sobor, koje je odlučilo predati tvrđavu za izbjeći sveopći rat s Turskom. Prije napuštanja tvrđave, Kozaci su uništili sve utvrđbene objekte (fortifikacije).
Tijekom azovskih pohoda (1696.), Petar Veliki je uspio vratiti tvrđavu, ali propastni ishod prutskih pohoda su ga prisilili dati Azov natrag Turcima 1711. Šaljivi opis događaja je prikazan u Voltaireovoj Candide.
Za Velikog rusko-turskog rata zauzela ga je vojska na čelu s grofom Rumjancevim i grad je konačno došao pod Rusiju po uvjetima mira u Kučuk-Kajnardžiju 1774. godine. Sedam godina Azov je bio glavni grad odvojene vlade, ali, rašću Rostova na Donu mu je postupno opala važnost.
