Australopitecini

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Australopithecina)
Skoči na:orijentacija, traži
Australopitecini
Australopithecus sediba
Australopithecus sediba
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Podtribus: Australopithecina
Gregory & Hellman, 1939.
Rodovi

Pojam australopitecini općenito se odnosi na svaku vrstu koja pripada rodu Australopithecus i Paranthropus. Znanstvenici se još nisu usuglasili oko uvrštenja rodova Kenyanthropus,[2] Ardipithecus,[2] i Praeanthropus u ovu skupinu.[3] Pojam dolazi iz stare taksonomske klasifikacije, prema kojoj su australopitecini postojali kao zasebna potporodica.[4] Većina stručnjaka danas klasificira takson Australopithecina kao podtribus tribusa Hominini.[5][6] Pripadnici roda Australopithecus se ponekad definiraju kao "gracilni australopitecini", dok se pripadnici roda Paranthropus nazivaju "robustnim australopitecinima".[7][8]

Australopitecini su živjeli u vremenskom razdoblju pliocena i pleistocena, bili su dvonožni sa zubalom vrlo sličnim čovjekovom. Međutim, moždani im je volumen bio sličan onome kod današnjih čovjekolikih majmuna, s manjim stupnjem encefalizacije nego kod roda Homo.[7] Čovjek (rod Homo) je možda potekao od predaka australopitecina, dok je rod Ardipithecus mogući predak australopitecina.[8]

Popis vrsta

U popisu niže slijedi popis svih poznatih australopitecina prema Briggsu i Crowtheru.[6]

Fizičke karakteristike

Australopitecini su bili prilagođeni dvonožnom hodu, imaju visoki brahijalni indeks (omjer podlaktice i nadlaktice) u odnosu na ostale hominide i veći spolni dimorfizam od pripadnika roda Homo ili Pan,ali manji od gorila ili orangutana. Prema većini podataka zaključuje se da su u prosjeku bili visoki 1,2 do 1,5 metara i teški između 30 i 55 kilograma. Moždani volumen se kretao od 350 do 600 cm3. Zubi iza očnjaka (postkanini) bili su relativno široki sa debljom caklinom u odnosu na sadašnje majmune i čovjeka, dok su sjekutići i očnjaci bili relativno mali, s malom razlikom između mužjaka i ženki u usporedbi sa sadašnjim majmunima.[8]

Azijski australopitecini

Manjinski stav unutar zajednice palaeoantropologa je da su australopitecini migrirali izvan Afrike. Poznati pobornik ove teorije je Jens Lorenz Franzen, bivši direktor odjela za paleoantropologiju Istraživačkog instituta u Senckenbergu. Franzen tumači da su robustni australopitecini u svojim migracijama ne samo došli do Indonezije, kao Meganthropus, nego i do Kine:

„Na ovaj način možemo zaključiti da prepoznavanje prisutnosti australopitecina u Aziji ne zbunjuje veći pomaže rasvjetljavanju rane evolucije hominida na ovom kontinentu. Ovaj koncept može objasniti prisutnost oskudnih ostataka iz Jave i Kine kao tragove azijske grane rane migracije Australopithecusa, kojem je slijedila puno kasnija migracija Homo erectusa iz Afrike, što ju je dovelo do postupnog izumiranja nakon razdoblja suživota.[9]


Godine 1957., opisan je pronalazak fosilnih zubi iz ranog pleistocena u Kini koji bi trebali pripadati P. robustusu. Tri kutnjaka iz pokrajine Jianshi u Kini (špilja Longgudong) je kasnije identificirano kao zubi vrste Australopithecusa (Gao, 1975.). Međutim , detaljnije analize dovele su u pitanje ovu interpretaciju; Zhang (1984.) tumači zub iz Jianshija kao neidentificirani zub koji pripada H. erectusu. Liu et al. (2010.) također dovode u pitanje vezu između zuba iz Jianshija i australopitecina i smatraju da ovaj zub pripada Homo erectusu:

„Nije vidljiva bitna razlika u obliku zubne krune između zuba iz Jianshija i ostataka zubiju kineskog Homo erectusa, stoga nema dokaza koji podržavaju tezu da je hominin iz Jianshija blizak Australopithecusu.”


Unutarnje poveznice

Izvori

  1. Stanford, C. B. (2012). "Chimpanzees and the behavior of Ardipithecus ramidus". Annual Review of Anthropology 41: 139–149. doi:10.1146/annurev-anthro-092611-145724
  2. 2,0 2,1 Wood, B. (2010). "Reconstructing human evolution: Achievements, challenges, and opportunities". Proceedings of the National Academy of Sciences 107: 8902–8909. doi:10.1073/pnas.1001649107
  3. Cela-Conde, C. J.; Ayala, F. J. (2003). "Genera of the human lineage". Proceedings of the National Academy of Sciences 100 (13): 7684–7689. doi:10.1073/pnas.0832372100. PMC 164648. PMID 12794185.
  4. Kottak, C. P. (2004). "Glossary". Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity (10th ed.). McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259
  5. Wood, B.; Richmond, B. G. (2000). "Human evolution: Taxonomy and paleobiology". Journal of Anatomy 197 (Pt 1): 19–60. doi:10.1046/j.1469-7580.2000.19710019.x. PMC 1468107. PMID 10999270
  6. 6,0 6,1 Briggs, D.; Crowther, P. R., (2008). Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 124. ISBN 9780470999288.
  7. 7,0 7,1 Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. (2005). The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge & New York: Cambridge University Press. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8
  8. 8,0 8,1 8,2 Szpak, P. (2007). "Evolution of the Australopithecines". Tree of Life. http://tolweb.org/treehouses/?treehouse_id=4438 
  9. Franzen, 1985.

Dodatna literatura

  • Briggs, D.; Crowther, P. R., eds. (2008). Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 600. ISBN 9780470999288 
  • Franzen, J. L. (1985). "Asian australopithecines?". In: Hominid Evolution: Past, Present, and Future. New York: Wiley-Liss, 255-263.
  • Gao, J. (1975). "Australopithecine teeth associated with Gigantopithecus". Vertebrata Palasiatica. 13(2): 81-88.
  • Kottak, C. P. (2004). "Glossary". Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity (10th ed.). McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259. http://highered.mcgraw-hill.com/sites/0072832258/student_view0/glossary.html 
  • Liu, Wu, Ronald Clarke, and Song Xing. (2010). "Geometric morphometric analysis of the early Pleistocene hominin teeth from Jianshi, Hubei Province, China." Science China Earth Sciences. 53(8): 1141-1152.
  • Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. (2005). The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge & New York: Cambridge University Press. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8 
  • Wolpoff, M. H. (1999). Paleoanthropology. New York: McGraw-Hill.
  • Zhang, Y. (1985). "Gigantopithecus and “Australopithecus in China". In: Palaeoanthropology and palaeolithic archaeology in the People’s Republic of China, 69-78.

Vanjske poveznice