Artur Marić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Artur Marić
Rodno imeArtur Mayer
Rođenje 12. rujna 1888.
Smrt10. travnja 1941. (52 god.)
Petrinja, ND Hrvatska
Zanimanje
gospodarstvenik, diplomat
Normativni nadzor

Artur Marić (Artur Mayer; Zagreb, 12. rujna 1888.Petrinja, 10. travnja 1941.) bio je hrvatski gospodarstvenik.

Životopis

Potjecao je iz ugledne zagrebačke židovske obitelji;[1] sin Hinka Mayera i Henriette rođ. Plachte, poslije ud. Jellinek. Bio je brat Milana, Elle ud. Boran i Marte ud. Vidor. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Zagrebu, Leipzigu i Heidelbergu, a potom završio pravo te doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[2]

Kao gospodarstvenik bio je suvlasnik tvornice i veletrgovine "Hinko Mayer i drug", te brojnih poduzeća: Lim d. d., Iskra, Tvornice kemijskih proizvoda, UNION, Grafičko-nakladnog zavoda "Minerva", Tvornice konoplje i užarske robe d. d. u Zagrebu, kao i jugoslavenske kemijske industrije "Zorka" d. d. u Subotici.[1] Dao je sagraditi višekatnicu s prvim prolazom u Zagrebu, poznat kao "Marićev prolaz".[3] Bio je član različitih gospodarskih i dobrotvornih društava te je obnašao dužnost generalnog konzula Kraljevine Albanije u Zagrebu.[2]

U društvenom životu nakon Prvoga svjetskog rata priklonio se asimilantskim, a ne cionističkim trendovima. Isticao se kao poznavatelj umjetnosti i pokrovitelj darovitih umjetnika. Prema različitim izvorima, poginuo je u Petrinji 1941. godine – ili je ubijen i opljačkan od vlastitog vozača, ili je počinio samoubojstvo. Njegova vila na Josipovcu u Zagrebu[4] bila je rekvirirana za potrebe talijanskog veleposlanstva (nakon rata u njoj je živio Vladimir Nazor), a sva imovina, uključujući poduzeće "Hinko Mayer i drug", stavljena je pod ustašku upravu.[2]

Obitelj

Supruga Zora Marić (1895. – 1944.), kći Šandora Aleksandera, bila je društveno i karitativno aktivna, osobito u okviru "Prehrane". Iz prvog braka s Bogdanom Auschom imala je kćer Boženu Glumac-Ausch, a iz braka s Marićem kćer Miru. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske bila je izložena progonu, internaciji i konačno deportaciji u logor Auschwitz, gdje je ubijena 1944. godine. Kći Mira uspjela je izbjeći u Istanbul te kasnije živjela u Kanadi.[2][1]

Izvori