Artur Marić
| Artur Marić | |
|---|---|
| Rodno ime | Artur Mayer |
| Rođenje | 12. rujna 1888. |
| Smrt | 10. travnja 1941. (52 god.) Petrinja, ND Hrvatska |
| Zanimanje | gospodarstvenik, diplomat |
| Normativni nadzor | |
Artur Marić (Artur Mayer; Zagreb, 12. rujna 1888. – Petrinja, 10. travnja 1941.) bio je hrvatski gospodarstvenik.
Životopis
Potjecao je iz ugledne zagrebačke židovske obitelji;[1] sin Hinka Mayera i Henriette rođ. Plachte, poslije ud. Jellinek. Bio je brat Milana, Elle ud. Boran i Marte ud. Vidor. Gimnazijsko obrazovanje stekao je u Zagrebu, Leipzigu i Heidelbergu, a potom završio pravo te doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[2]
Kao gospodarstvenik bio je suvlasnik tvornice i veletrgovine "Hinko Mayer i drug", te brojnih poduzeća: Lim d. d., Iskra, Tvornice kemijskih proizvoda, UNION, Grafičko-nakladnog zavoda "Minerva", Tvornice konoplje i užarske robe d. d. u Zagrebu, kao i jugoslavenske kemijske industrije "Zorka" d. d. u Subotici.[1] Dao je sagraditi višekatnicu s prvim prolazom u Zagrebu, poznat kao "Marićev prolaz".[3] Bio je član različitih gospodarskih i dobrotvornih društava te je obnašao dužnost generalnog konzula Kraljevine Albanije u Zagrebu.[2]
U društvenom životu nakon Prvoga svjetskog rata priklonio se asimilantskim, a ne cionističkim trendovima. Isticao se kao poznavatelj umjetnosti i pokrovitelj darovitih umjetnika. Prema različitim izvorima, poginuo je u Petrinji 1941. godine – ili je ubijen i opljačkan od vlastitog vozača, ili je počinio samoubojstvo. Njegova vila na Josipovcu u Zagrebu[4] bila je rekvirirana za potrebe talijanskog veleposlanstva (nakon rata u njoj je živio Vladimir Nazor), a sva imovina, uključujući poduzeće "Hinko Mayer i drug", stavljena je pod ustašku upravu.[2]
Obitelj
Supruga Zora Marić (1895. – 1944.), kći Šandora Aleksandera, bila je društveno i karitativno aktivna, osobito u okviru "Prehrane". Iz prvog braka s Bogdanom Auschom imala je kćer Boženu Glumac-Ausch, a iz braka s Marićem kćer Miru. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske bila je izložena progonu, internaciji i konačno deportaciji u logor Auschwitz, gdje je ubijena 1944. godine. Kći Mira uspjela je izbjeći u Istanbul te kasnije živjela u Kanadi.[2][1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Nevjerojatna priča o obitelji koja je pravi vlasnik rafinerije u Sisku: Bili su među najbogatijima na ovim prostorima, a onda su izgubili gotovo sve. Jutarnji list 0. 30. listopada 2016. Pristupljeno 2025-09-19.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Marić, Artur (Mayer) - Židovski biografski leksikon. lzmk.hr 0. Pristupljeno 2025-09-19.
- ↑ Kuća Shell u Gajevoj podno koje prolazi poznati zagrebački Marićev prolaz. licegrada.hr 0. 2. rujna 2024. Pristupljeno 2025-09-19.
- ↑ Vila Ehrlich-Marić, Ivana Gorana Kovačića 37. arhitektura-zagreba.com 0. Pristupljeno 2025-09-19.