Arapsko proljeće

Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.–2011. (zvani i Arapsko proljeće) jedinstven su val prosvjeda i koji su počeli u Tunisu 18. prosinca 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.

Politički slogan u svezi s "arapskim proljećem" bio je Ash-shab yurid isqat an-nizam ("narod želi srušiti režim").^[1]^[2]

Zemljovid

Prosvjedi u arapskom svijetu i okolici
Alžir Bahrein— —Džibuti Egipat Irak Jemen Jordan —Katar —Kuvajt Libanon— Libija Maroko Mauretanija Oman \ Palestina— Saudijska Arabija Sirija Somalija Sudan T u n i s UAE Zap. Sahara A f g. B e n i n Burkina Faso Cipar Č a d Eritreja E t i o p i j a Gambija Gana G r č k a Gvineja Gv. Bisau I r a n I t a l i j a Južni Sudan K a m e r u n Kenija D.R. Kongo Liberija M a l i N i g e r N i g e r i j a Obala Bjelokosti Portugal Senegal Sijera Leone Srednjoafrička Rep. Španjolska T o g o Turkm. T u r s k a Uganda
Legenda
Boje: ██ Srušena vlast ██ Građanski rat ██ Masovni prosvjedi i političke promjene ██ Prosvjedi i političke promjene ██ Značajniji prosvjedi ██ Manji prosvjedi ██ Bez incidenata ██ Manji prosvjedi izvan arapskog svijeta Slova: Velika slova - arapski svijet Mala slova - nearapski svijet Kurziv - bez prosvjeda

Razvoj događaja

Prosvjedi i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriji i Jemenu nastali veliki prosvjedi. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanonu, Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.^[3]^[4]^[5]^[6]^[7].

Pored prosvjeda i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i uporabu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje, komunikaciju unatoč pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje prosvjeda u brojnim nearapskim državama diljem Europe, Azije i Afrike.

Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.

Tunis

Podrobniji članak o temi: Revolucija u Tunisu 2010.-2011.

U Tunisu, prosvjedi su započeli 17. prosinca 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su prosvjedi.^[8] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je prosvjed solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.^[9] Isti dan prosvjedi su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi prosvjeda u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.

Ostatak arapskog svijeta

Prosvjedi u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u veljači 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. prosvjedi Libiji u prerasli u pobunu protiv režima Muammara al Gaddafija. Veliki prosvjedi praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu. U Jemenu se pokušava od nemira 2011.–2012. i političke krize postići mir.

Uslijedilo je razdoblje zvano arapska zima. Ponajprije se odnosi na ispade protiv arapskih kršćana. Svjetski indeks progonjenih nadvjerske kršćanske humanitarne organizacije "Open Doors" u 2013. godini pokazao je da je Sirija je s 36. pala na 11. mjesto, a prema fizičkom nasilju bila je čak na drugom mjestu. Zbog nezainteresiranosti navodno kršćanskog Zapada neometane islamističke skupine bitno su ojačale, a kršćanski se položaj drastično pogoršao i u Libiji i Tunisu.^[10]

Izvori

↑ "The Arab Awakening". Al Jazeera na engleskom. 4. travnja 2011.. Inačica arhivirana 12. travanj 2011.. http://english.aljazeera.net/programmes/general/2011/04/20114483425914466.html Pristupljeno 13. travnja 2011.
↑ Ertuna, Can (15. veljače 2011.). "The regime is overthrown, what now?". Hürriyet. http://www.hurriyetdailynews.com/mob_n.php?n=the-regime-is-overthrown-what-now-2011-02-15 Pristupljeno 13. travnja 2011.
↑ Humphrey, Shawn (24. veljača 2011.). "Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements". Yahoo!. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2011.. http://news.yahoo.com/s/ac/20110224/pl_ac/7929736_benin_senegal_mauritania_impacted_by_protest_movements Pristupljeno 25. veljača 2011.
↑ Ibrahim, Mohammed (16. veljača 2011.). "Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5". The New York Times. http://www.nytimes.com/2011/02/16/world/africa/16briefs-Somalia.html?_r=1 Pristupljeno 20. veljača 2011.
↑ "Thousands in Yemen Protest Against the Government". The New York Times. 28. siječanj 2011.. http://www.nytimes.com/2011/01/28/world/middleeast/28yemen.html
↑ Posted by multiple 26 January 2011 (26. siječanj 2011.). "Protest spreads in the Middle East - The Big Picture". Boston.com. http://www.boston.com/bigpicture/2011/01/protest_spreads_in_the_middle.html Pristupljeno 1. veljača 2011.
↑ "Lebanon: Protests against Sectarian Political System". Reuters. 27. veljača 2011.. http://af.reuters.com/article/egyptNews/idAFLDE71Q08L20110227 Pristupljeno 8. ožujak 2011.
↑ Rania Abouzeid (21. siječnja 2011.). "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire". časopis Time. http://www.time.com/time/world/article/0,8599,2043557,00.html
↑ "Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English". English.aljazeera.net. 28. prosinca 2010.. http://english.aljazeera.net/video/africa/2010/12/20101228182021539319.html Pristupljeno 14. siječnja 2011.
↑ Deutsche Welle Stefan Dege/Nikolina Tomasović: Arapska zima za kršćane, 8. prosinca 2013., pristupljeno 18. siječnja 2016.

Vanjske poveznice

Protest spreads in the Middle East The Big Picture orrialdean. (engl.)

Ovo je osnova ili početak budućeg članka.
Pomozite Wikipediji i dopunite ga.

[1] "The Arab Awakening". Al Jazeera na engleskom. 4. travnja 2011.. Inačica arhivirana 12. travanj 2011.. http://english.aljazeera.net/programmes/general/2011/04/20114483425914466.html Pristupljeno 13. travnja 2011.

[hur-2] Ertuna, Can (15. veljače 2011.). "The regime is overthrown, what now?". Hürriyet. http://www.hurriyetdailynews.com/mob_n.php?n=the-regime-is-overthrown-what-now-2011-02-15 Pristupljeno 13. travnja 2011.

[3] Humphrey, Shawn (24. veljača 2011.). "Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements". Yahoo!. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2011.. http://news.yahoo.com/s/ac/20110224/pl_ac/7929736_benin_senegal_mauritania_impacted_by_protest_movements Pristupljeno 25. veljača 2011.

[4] Ibrahim, Mohammed (16. veljača 2011.). "Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5". The New York Times. http://www.nytimes.com/2011/02/16/world/africa/16briefs-Somalia.html?_r=1 Pristupljeno 20. veljača 2011.

[5] "Thousands in Yemen Protest Against the Government". The New York Times. 28. siječanj 2011.. http://www.nytimes.com/2011/01/28/world/middleeast/28yemen.html

[6] Posted by multiple 26 January 2011 (26. siječanj 2011.). "Protest spreads in the Middle East - The Big Picture". Boston.com. http://www.boston.com/bigpicture/2011/01/protest_spreads_in_the_middle.html Pristupljeno 1. veljača 2011.

[7] "Lebanon: Protests against Sectarian Political System". Reuters. 27. veljača 2011.. http://af.reuters.com/article/egyptNews/idAFLDE71Q08L20110227 Pristupljeno 8. ožujak 2011.

[8] Rania Abouzeid (21. siječnja 2011.). "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire". časopis Time. http://www.time.com/time/world/article/0,8599,2043557,00.html

[9] "Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English". English.aljazeera.net. 28. prosinca 2010.. http://english.aljazeera.net/video/africa/2010/12/20101228182021539319.html Pristupljeno 14. siječnja 2011.

[10] Deutsche Welle Stefan Dege/Nikolina Tomasović: Arapska zima za kršćane, 8. prosinca 2013., pristupljeno 18. siječnja 2016.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]