Arapsko proljeće

Datoteka:Infobox collage for MENA protests.PNG

Prosvjedi u arapskom svijetu:
• Gore lijevo - Egipat
• Gore desno - Tunis
• Dolje lijevo - Sirija
• Dolje desno - Jemen

Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.–2011. (zvani i Arapsko proljeće) jedinstven su val prosvjeda i koji su počeli u Tunisu 18. prosinca 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.

Politički slogan u svezi s "arapskim proljećem" bio je Ash-shab yurid isqat an-nizam ("narod želi srušiti režim").

Zemljovid

Prosvjedi u arapskom svijetu i okolici
Datoteka:Arab Spring map.svg Alžir Bahrein— —Džibuti Egipat Irak Jemen Jordan —Katar —Kuvajt Libanon— Libija Maroko Mauretanija Oman \ Palestina— Saudijska Arabija Sirija Somalija Sudan T u n i s UAE Zap. Sahara A f g. B e n i n Burkina Faso Cipar Č a d Eritreja E t i o p i j a Gambija Gana G r č k a Gvineja Gv. Bisau I r a n I t a l i j a Južni Sudan K a m e r u n Kenija D.R. Kongo Liberija M a l i N i g e r N i g e r i j a Obala Bjelokosti Portugal Senegal Sijera Leone Srednjoafrička Rep. Španjolska T o g o Turkm. T u r s k a Uganda
Legenda
Boje: ██ Srušena vlast ██ Građanski rat ██ Masovni prosvjedi i političke promjene ██ Prosvjedi i političke promjene ██ Značajniji prosvjedi ██ Manji prosvjedi ██ Bez incidenata ██ Manji prosvjedi izvan arapskog svijeta Slova: Velika slova - arapski svijet Mala slova - nearapski svijet Kurziv - bez prosvjeda

Razvoj događaja

Prosvjedi i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriji i Jemenu nastali veliki prosvjedi. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanonu, Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari..

Pored prosvjeda i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i uporabu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje, komunikaciju unatoč pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje prosvjeda u brojnim nearapskim državama diljem Europe, Azije i Afrike.

Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.

Tunis

Datoteka:Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Revolucija u Tunisu 2010. — 2011.

U Tunisu, prosvjedi su započeli 17. prosinca 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su prosvjedi. 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je prosvjed solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi. Isti dan prosvjedi su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi prosvjeda u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.

Ostatak arapskog svijeta

Prosvjedi u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u veljači 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. prosvjedi Libiji u prerasli u pobunu protiv režima Muammara al Gaddafija. Veliki prosvjedi praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu. U Jemenu se pokušava od nemira 2011.–2012. i političke krize postići mir.

Uslijedilo je razdoblje zvano arapska zima. Ponajprije se odnosi na ispade protiv arapskih kršćana. Svjetski indeks progonjenih nadvjerske kršćanske humanitarne organizacije "Open Doors" u 2013. godini pokazao je da je Sirija je s 36. pala na 11. mjesto, a prema fizičkom nasilju bila je čak na drugom mjestu. Zbog nezainteresiranosti navodno kršćanskog Zapada neometane islamističke skupine bitno su ojačale, a kršćanski se položaj drastično pogoršao i u Libiji i Tunisu.

Vanjske poveznice

• Protest spreads in the Middle East The Big Picture orrialdean. (engl.)

Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite HIE i dopunite ga.