Apsorpcija (elektromagnetsko zračenje)

Apsorpcija zračenja je upijanje različitih vrsta elektromagnetskog zračenja (ultraljubičasto i infracrveno zračenje, svjetlost, toplinsko, rendgensko, radio valovi i gama-zračenje), koje se pritom pretvara u toplinu ili druge oblike energije (zračenja). Iznos apsorpcije ovisi o tvari koja upija i njezinoj debljini. Sve tvari selektivno upijaju određene vrste zračenja. Na primjer žuto staklo propušta žutu svjetlost ali ne propušta zelenu i crvenu. U optici je moguće pripremiti materijale koji će apsorbirati jednu željenu valnu duljinu, odnosno područje valnih duljina svjetlosti (filtar). Jedan atom, ili jedna molekula, može apsorbirati fotone samo određenih valnih duljina koje odgovaraju određenomu energetskom prijelazu optičkog elektrona u elektronskom omotaču. Svaki atom (molekula) posjeduje svojstven niz valnih duljina na kojima dolazi do apsorpcije (apsorpcijski spektar). Na primjer usporedbom apsorpcijskog spektra jedne zvijezde s laboratorijskim nalazima znanih kemijskih elemenata, moguće je saznati podatke o tom udaljenom nebeskom tijelu. U apsorpcijskoj spektroskopiji bijela svjetlost propušta se kroz medij i s pomoću spektroskopa analiziraju valne duljine na kojima je došlo do apsorpcije. Osim utvrđivanja prisutnosti određenih atoma u mediju, na temelju Lambert-Beerova zakona, znajući iz teorije udarni presjek za apsorpciju i debljinu medija, moguće je odrediti koncentraciju atoma.

Izvori

</ref> }}

HE

Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz pojašnjenje dano hrvatskoj Wikipediji pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda