Apertura (razdvojba)

Apertura (lat. apertura: otvor) može značiti:

• apertura, u optici, je najveći (maksimalni) promjer snopa svjetlosti koji može proći kroz optički sustav. Aperturu može predstavljati sama veličina optičkog dijela (na primjer promjer optičke leće) ili veličina dijafragme smještene okomito na optičku os sustava ispred optičkog dijela. Slika tako određenog otvora naziva se ulazna pupila. Kut koji je određen promjerom ulazne pupile i točkastim predmetom (objektom) naziva se kutna apertura i predstavlja mjeru za svjetlosnu moć optičkog sustava.
  • relativna apertura ili f-broj, u fotografiji, određuje se kao omjer žarišne daljine optičke leće i promjera ulazne pupile.
  • kod mikroskopa relativna apertura se naziva numeričkom aperturom i određuje kao umnožak sinusa polovice kuta određenog aperturom i točkom predmeta, i indeksa loma sredstva (medija) između predmeta i predmetne leće (objektiva): A = n∙sin α/2.
• aperturom, u fonetici ili glasoslovlju, se zove otvor, odnosno stupanj otvorenosti, bukalnoga (ȗsnoga) kanala za vrijeme emisije jezičnoga glasa. Po mišljenju nekih lingvista (na primjer N. S. Trubeckoj), posebne samoglasničke značajke jedino ovise o različitim stupnjevima aperture i "stupanj aperture specifično je samoglasnička značajka". Po drugima (na primjer F. de Saussure, A. Martinet), svi se glasovi mogu razvrstati prema stupnju njihove aperture, između minimalne (za okluzivne ili zatvorne suglasnike) i maksimalne aperture (za najotvorenije suglasnike, a zatim i za vokale).