Anurognathidae

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Anurognatidi
Restauracija vrste Anurognathus ammoni
Restauracija vrste Anurognathus ammoni
Status zaštite
Status iucn2.3 EX hr.svg

Status zaštite: Izumrli

Raspon fosila Srednja jura-rana kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Sauropsida
Red: Pterosauria
Porodica: Anurognathidae
Nopcsa, 1928.
Tipična vrsta
Anurognathus ammoni
Döderlein, 1923.

Anurognathidae (Anurognatidi) bili su skupina malenih pterosaura sa kratkim repom ili bez njega, koji su tijekom jure i kasne krede nastanjivali Europu, Aziju i moguće Sjevernu Ameriku. U tu porodicu spadaju četiri roda: Anurognathus iz kasnojurske Njemačke, Jeholopterus iz srednjo- i kasnojurske Kine, Dendrorhynchoides iz srednjojurske[1] i ranokredske Kine, te Batrachognathus iz kasnojurskog Kazahstana. Bennett (2007) je tvrdio da holotipni primjerak roda Mesadactylus, BYU 2024, zapravo pripada nekom anurognatidu.[2] Mesadactylus potiče iz kasnojurske formacije Morrison u SAD-u. U srednjojurskoj formaciji Bakhar Svita u Mongoliji također su pronađeni ostaci nekog neutvrđenog anurognatida.[3][4]

Naziv i filogenija

Franz Nopcsa von Felső-Szilvás je 1928. dao nazive porodici Anurognathidae i potporodici Anurognathinae, sa rodom Anurognathus kao tipičnim rodom. Naziv Anurognathidae prvi je iskoristio Oskar Kuhn 1967. godine. I Alexander Kellner i David Unwin su 2003. definirali tu grupu kao čvorni kladus: posljednjeg zajedničkog pretka rodova Anurognathus i Batrachognathus i svih njegovih potomaka.

Filogenija porodice Anurognathidae nije sigurno utvrđena. Prema nekim analizama, poput Kellnerovih, svrstavaju ih na vrlo bazalno mjesto na evolutivnom stablu pterosaura. Međutim, oni imaju i neke zajedničke osobine sa naprednijom skupinom Pterodactyloidea, poput kratkih i sraslih repnih kostiju. Analiza Briana Andresa iz 2010. ukazala je na to da su Anurognathidae i Pterodactyloidea sestrinski taksoni. To bolje odgovara situaciji sa njihovim fosilnim ostacima, jer rani anurognatidi nikada nisu otkriveni i da nedostaju ostaci koji bi pokrili prazninu od preko 60 milijuna godina.[5]

Osobine

Za razliku od svih ostalih pterosaura, anurognatidi su imali kratku glavu sličnu žabljoj, sa zaobljenom njuškom i velikim otvorima na lubanji. Parna premaksilarna kost bila je spojena i sa oštro uspinjućim okoštanjem činila je prednji kraj nosnih otvora. Njihovi malobrojni zubi bili su maleni, špicasti i postavljeni okomito u čeljusti sa velikim razmakom među sobom. Anurognatidi su vjerojatno bili insektojedi. Na fosilu jednog Jeholopterusa pronađene su strukture slične koži.

Kao i svi primitivni pterosauri, anurognatidi su imali relativno kratke kosti zapešća. Raspon krila iznosio je najviše pola metra. Za usporedbu, dimofrodontidi su u usporedbi sa tijelom imali duža krila. Peti nožni prst bio je tanak, dug i mogao se postaviti okomito ostalim prstima. Rep im je bio kratak, srastao i kod Anurognathusa se sastojao od samo jedanaest pršljena.

Bilješke

  1. Lü Junchang and David W.E. Hone (2012). "A New Chinese Anurognathid Pterosaur and the Evolution of Pterosaurian Tail Lengths". Acta Geologica Sinica 86 (6): 1317–1325. http://www.geojournals.cn/dzxben/ch/reader/view_abstract.aspx?Datoteka_no=201206001&flag=1 
  2. Bennett, S. C. (2007). "Reassessment of Utahdactylus from the Jurassic Morrison Formation of Utah". Journal of Vertebrate Paleontology 27(1): 257–260
  3. UNWIN, D. M. & BAKHURINA, N. N. (2000): Pterosaurs from Russia, Middle Asia and Mongolia. – In: M. J. BENTON, M. A. SHISHKIN, D. M. UNWIN & E. N. KUROCHKIN (Eds), The age of dinosaurs in Russia and Mongolia; Cambridge (Cambridge University Press), 420–433.
  4. Barrett, P.M., Butler, R.J., Edwards, N.P., & Milner, A.R. Pterosaur distribution in time and space: an atlas. p61-107. in Flugsaurier: Pterosaur papers in honour of Peter Wellnhofer. 2008. Hone, D.W.E., and Buffetaut, E. (eds). Zitteliana B, 28. 264pp.[1]
  5. Brian Andres; James M. Clark & Xu Xing (2010). "A new rhamphorhynchid pterosaur from the Upper Jurassic of Xinjiang, China, and the phylogenetic relationships of basal pterosaurs", Journal of Vertebrate Paleontology, Volume 30, Issue 1 January 2010 , pages 163 - 187