Antun Tomislav Šaban
Antun Tomislav Šaban (1. siječnja 1971.), hrvatski skladatelj, glazbeni aranžer, dirigent i glazbeni producent.[1]
Životopis
Rodio se je 1971. godine u Zagrebu u umjetničkoj obitelji. Otac Jura Šaban, pravnik po struci, bavio se raznim kulturnim projektima i menadžmentom u kulturi te pisao poeziju. Mati mu je kiparica, slikarica i keramičarka Ljerka Njerš. Družili su se s poznatim hrvatskim glazbenicima. Antun Tomislav se je školovao u rodnom gradu, Miamiju i Beču. U Beču je diplomirao kompoziciju. Tijekom studija razvio je sklonost ka jazzu i latino glazbi. Glavnim je tajnikom Hrvatskoga društva skladatelja od 2001. godine. Suosnivač krovnog saveza europskih skladateljskih udruga European Composer and Songwriter Alliancea (ECSA). Tom je savezu dopredsjedao od 2013. do 2019. godine. Djelatan pri svjetskoj konfederaciji autorskih društava (CISAC) u kojoj je članom vijeća za glazbu (CIAM) od 2007. godine. Uz skladateljski rad, opus mu čine i obrade, prerade i aranžmani. Međunarodni je uspjeh ostvario transkripcijom Vivaldijeva Četiriju godišnjih doba za dva klavira. Taj je uradak objavio EMI Classic 2001. i našao se u društvu najprodavaniji izdanja ozbiljne glazbe u više europskih država. Poseban dio opusa čine mu djela u svezi s jazzom i latino glazbom.[1]
Djela su mu izveli razni izvođači u Hrvatskoj i inozemstvu, solisti, zborovi, komorni i jazz sastavi sve do filharmonija i simfonijskih orkestara. Od solista tu su Monika Leskovar, Maksim Mrvica, Tamara Obrovac, Miroslav Vitouš, Jon Faddis, Ignacio Berroa i ini, a od sastava Cantus Ansambl, Ensemble Modern, Jazz orkestar HRT-a, Jazz orkestar Slovenskog radija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija i ini. Ističe mu se skladba za violončelo Lamento koju je koncertno izvelo ili snimilo preko sto čelista. Glazbeničku suradnju ostvario je s pop i rock glazbenicima kao što su Arsen Dedić, Damir Kedžo, Gibonni, Marko Tolja, Massimo Savić, Radojka Šverko, Tony Cetinski i drugi.[1]
Godine 2008. osnovao je sa suprugom je obiteljsku diskografsku tvrtku Fonart, namjeravajući sami raditi i objaviti notne zapise te audio i video snimke svojih djela. CD-ove su im likovno opremili Duško Šibl, Toni Franović i Ivan Kožarić.[1]
Nagrade
Nagrađen je brojnim nacionalnim i međunarodnim priznanjima. Ističu se:[1]
- Nagrada Fonda Stjepan Šulek
- Nagrada Miroslav Sedak Benčić
- Nagrada Porin