| Anton Gnirs | |
 | |
| Rođenje | 18. siječnja 1873. |
|---|---|
| Smrt | 10. prosinca 1933. |
| Zanimanje | povjesničar, arheolog i konzervator |
| Portal o životopisima | |
Anton (Antun) Gnirs (Žatec, Austrougarska, 18. siječnja 1873. – Loket, Čehoslovačka, 10. prosinca 1933.) bio je češki povjesničar, arheolog i konzervator. Kao sudetski Nijemac govorio je i njemačkim jezikom. Autor je mnogih arheoloških studija i publikacija.[1]
Životopis
Anton Gnirs rođen je u Žatecu u obitelji direktora tvrte koja se bavila trgovinom ugljenom. Još dok je bio dijete, njegova se obitelj preselila u Chomutov, gdje je Anton pohađao gimnaziju. Školovanje je završio 1893. te potom studirao germanistiku na Karlovom sveučilištu u Pragu. Također je pohađao predavanja iz povijesti umjetnosti, zemljopisa i povijesti, klasične povijesti i arheologije. Diplomirao je 1899. i potom radio kao nastavnik na Višoj industrijskoj školi u Plzeňu.
Nekoliko mjeseci kasnije Gnirs je imenovan izvanrednim profesorom austrijske Ratne mornarice u Pomorskoj školi u Puli (Marine-Unterrealschule), a 1900. postao je i njenim redovnim profesorom. Godine 1902. imenovan je konzervatorom Središnje komisije za umjetnost i zaštitu kulturnih dobara za Istru. Od 1904. prevodio je arheološke radove u Puli i na Brijunima te pomogao otkriti različite rimske spomenike i objekte (Porta Aurea, Porta Gemina, Antičko kazalište, Rimljanska vila). Istraživao je antičku ruralnu stambenu i gospodarsku arhitekturu, poglavito u južnoj Istri, vile na brdu Kolci na Brijunima, u Valbandonu pokraj Fažane, u Šijani (Pula), u Banjolama, Radekima pokraj Muntića i drugdje.[2][1]
Godine 1907. postao je profesorom Državne škole u Puli, a godinu kasnije i njezinim ravnateljem. Od 15. lipnja 1909. bilo mu je omogućeno da svoje vrijeme i zanimanje posveti isključivo arheologiji. Poslije izbijanja i u vrijeme Prvog svjetskog rata uglavnom se bavio istraživanjima i zaštitom povijesnih lokaliteta kojima je uslijed ratnih zbivanja prijetilo uništenje. Poslije rata je aktivno sudjelovao u radu komisije za primirje.
Godine 1919. vratio se u Čehoslovačku, gdje je izučavao njemački jezik i povremeno se u Južnoj Moravskoj bavio arheologijom.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: GNIRS, Antun (Anton), pristupljeno 31. svibnja 2015.
- ↑ LZMK / Istarska enciklopedija: Gnirs, Anton, pristupljeno 31. svibnja 2015.