| Ante Zorislav Roso | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 25. travnja 1952. |
| Mjesto rođenja | Osijek, Hrvatska |
| Datum smrti | 16. rujna 2025.[1] |
| Mjesto smrti | Port la Nouvelle, Francuska[2] |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | general zbora |
| Ratovi | Domovinski rat, Bošnjačko-hrvatski sukob |
| Vojska | Hrvatska vojska, HVO |
Ante Zorislav Roso (Osijek, 25. travnja 1952. — 16. rujna 2025.) - umirovljeni hrvatski general zbora
Životopis
Rodio se u Osijeku 25. travnja 1952. godine. Otac mu je iz Mijaca kod Vrgoraca. Porijeklom je iz Ljubuškog u Hercegovini. Za vrijeme Jugoslavije, bio je politički emigrant. Početkom 1974. godine je u skupinom od 22 mladića prebjegao na Zapad u SR Njemačku preko Mađarske. Bili su smješteni kod američke vojske u vojarni u Giesingu pa u Mannheimu s Poljacima i katoličkim Albancima, gdje su čuvali nuklearke. Ubrzo je predložio momcima iz svoje skupine otići u Legiju stranaca. Prijedlog su prihvatili te su u parovima preko Saarbrückena stigli u Francusku i prijavili se u Legiju stranaca. Rosu su primili još iste prve polovice 1974., i ondje je bio sve do umirovljenja i pristupanja HV-u travnja 1991. godine.[3]
U Legiji je napredovao do čina narednika. Istaknuo se iznadprosječnom inteligencijom, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom. U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat.
Pred Božić 1990. stigao je iz Francuske u Osijek. Roso i njegovi su tad uz putovnicama na druga imena u jednom automobilu dovezli 16 rastavljenih i dobro skrivenih američkih pušaka, a u drugom oko 50 kg eksploziva. UDBA nije znala za njihov potez, a na granici ih nisu pregledavali. U Osijeku su ostali tri tjedna odmoriti se pa su se vrnuli u Francusku radi novačenja Hrvata iz Legije za Hrvatsku vojsku.[3] Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim bivšim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske, koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata. Bio je prvi zapovjednik bojne “Zrinski”, prve specijalne postrojbe Hrvatske vojske. Prilikom prvog susreta odabranim kandidatima obratio se riječima: »One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu«.[4] Bojna „Zrinski” ustrojena je s namjerom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Hrvatske te izvođenju diverzantskih operacija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Ante Roso i dozapovjednik bojne Miljenko Filipović obuku su provodili na metodama i iskustvu koje su stekli u Legiji stranaca.
U kolovozu 1991., Ante Roso prelazi u Glavni stožer Hrvatske vojske. Borio se na prvim crtama bojišta, zajedno s vojnicima. Bio je jedan od zapovjednika u Operaciji Gusaru, popularno nazvanoj operacija Maslenica. Prema njegovoj tvrdnji, Maslenicu je u tajnosti dogovorio s Francuzima. Iznio im je plan kojem se nisu protivili niti ga odobrili. Roso je poslije iznio ocjenu u medijima da premda se činilo da je francuska politika bila protiv Hrvatske, da u zbilji tako nije bilo, navodeći za primjer Maslenicu.[3]. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku u Zemuniku, a naknadno je oslobođena i brana Peruća.
Utemeljio je bojnu Knez Branimir s četiri satnije, koja je bila prva profesionalna hrvatska postrojba u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni. Kasnije je prerasla u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić.
Ante Roso odlazi u BIH 8. studenog 1993. te preuzima zapovjedništvo nad glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka. Bio je zapovjednik u Operaciji Neretva '93 i Operaciji Tvigi '94.
Znatno je popravio stanje snaga HVO-a i pridonio primoravanju bošnjačke strane na potpisivanje primirja na koje su i pristali.[5] General Roso postao je dio Združenog zapovjedništva HVO-a i Armije BiH. Vodio je zajedničko zapovjedništvo HVO-a i Armije BiH u Sarajevu zajedno s Fikretom Muslimovićem.
Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman umirovio ga je 1997. godine.
Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog generalskog zbora u studenom 2005. godine.
Bliski je prijatelj i kum generala Ante Gotovine.
Umro je u Francuskoj, gdje je i pokopan.[2]
Izvori
- ↑ vpp: Preminuo umirovljeni general Ante Roso. Narod.hr. 16. rujna 2025. Pristupljeno 16. rujna 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Stipe Puđa: Preminuo general Ante Roso . Večernji list. 16. rujna 2025. Pristupljeno 16. rujna 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Posljednji intervju za VL. Razgovarao Stipe Puđa: General Ante Roso: 'Operaciju Maslenica dogovorio sam s Francuzima, mnogima sam smetao, a Tuta me je pokušao ubiti'. Večernji list. 16. rujna 2025. Pristupljeno 16. rujna 2025.
- ↑ General Ante Roso: One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu biramdobro.com Preuzeto 9. kolovoza 2023.
- ↑ Zaboravljeni general i genijalac iz sjene crodex.net Preuzeto 9. kolovoza 2023.