Andrija Opica Palmović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Andrija Opica Palmović (Rasinja, 1847.Zagreb, 1882.) bio je hrvatski svećenik i pjesnik.

Kulturni rad

1871. je godine prošireno uredništvo časopisa Matice hrvatske Vijenca. Tako se omogućila veća kvaliteta književnih i znanstvenih priloga. Godine 1873. u uredništvu su Andrija Palmović, Đuro Arnold i Rikard Jorgovanić.

Književni rad

Dijelom je skupine hrvatskih književnika 19. st. kojima se u djelima pojavljuju motivi o Arapima: Preradović, Šenoa, Palmović i Arnold. Obrađuju ih bilo pod općim imenom Arapa, bilo pod imenom Beduina i Saracena. Posebnu skupinu sačinjavaju pjesme i pripovijetke o dodiru starije hrvatske povijesti s arapskim osvajačima.

Branko Vodnik Palmovića naziva "najvećim lirskim pjesnikom onoga vremena".

Svećeništvo

Bio je jednim od kapelana župe Uzvišenja Svetog Križa u Završju Netretićkom od rujna 1875. do prosinca 1876. godine.

Politički rad

Politički je po intimnom uvjerenju bio pravašem.[1]


Izvori

  1. Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti : tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, Zagreb : Naklada Pavičić d.o.o., 1997., ISBN 953-6308-09-6, str. 144.