Alma

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Alma, mitološko čovjekoliko stvorenje i kriptid koje navodno obitava u golemim i slabo napućenim prostranstvima bivšeg Sovjetskog Saveza. Izvještaji o viđenju takvog bića datiraju još iz razdoblja Carske Rusije.[1] Eventualna povezanost alme i jetija čije je navodno viđenje dokumentirano južnije, na području Nepala, Tibeta i okolnih zemalja, nije posve jasna, mada opisi sugeriraju da za razliku od majmunolikog izgleda jetija, alme imaju jače izražen čovjekoliki izgled.[2] Postoji mišljenje da bi se moglo raditi o zajednici preživjelih neandertalaca, koji su se pred širenjem Homo sapiensa povukli u nepristupačne i rijetko naseljene krajeve središnje Azije[3], ali predstavnici službene znanosti smatraju kako bi njihov izolirani opstanak u malom broju i na uglavnom negostoljubivom području bio nemoguć.

Etimologija

Izraz alma pojavljuje se u mongolskom jeziku u značenju divljeg čovjeka. Moguće je, također da je ime nastalo kao kombinacija mongolskih riječi ala (ubiti) i mal (životinja).[4] Derivati tog naziva pojavljuju se i u nekim drugim jezicima na prostoru središnje Azije i Kavkaza.

Opis alme

Povezujući raznolika svjedočanstva o viđenjima ovih bića dobio se međusobno podudaran opis. Alme su obično visoke oko 1.70 metara te prekrivene tamnom, najčešće crvenkastom dlakom.[5] Imaju duge gornje udove koji im dosežu ispod koljena i drže se pogrbljeno. Kreću se nezgrabno, ali brzo i teško ih je uhvatiti. Donja čeljust im je snažna, čeoni lukovi izraženi, a čelo nakošeno prema natrag. Ruke su im poput ljudskih, s dugim prstima, a stopala široka, s palcem ponekad odvojenim od ostatka prstiju.[5]

Profesor Boris Porčnjev s moskovske Akademije znanosti svojedobno je dao sljedeći opis stvorenja[6]:

Nema krzno, nego dlaku kroz koju se ponekad prozire koža... mladi se rađaju bez dlaka... lubanja je na tjemenu čunjasta... zubi su poput ljudskih, ali krupniji, s jače razmaknutim očnjacima... često grabe predmete prstima i dlanom, ne upotrebljujući palce... mogu trčati brzo kao konj, penjati se po drveću, plivati u brzacima... mužjak i ženka ostaju zajedno, često se sklanjaju u rupe u tlu... neugodno vonjaju, umiju bacati kamenje, ali ne i izrađivati oruđe; vole se grijati uz žar napuštene vatre... jedu male životinje i biljke, a kreću se uglavnom u sumrak ili noću.

Povijest

Prvi europski izvještaj o almi napisao je 1430. godine bavarski plemić Hans Schiltberger, koji je proveo jedno vrijeme u Mongoliji.[1]

Godine 1871. ruski istraživač Nikolaj Prževalski skupljao je predaje o divljim ljudima, a interes za njihovo istraživanje iskazali su i istraživači na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Priča o Zani

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zana

Jedna od najpoznatijih priča o almi dogodila se na području Kavkaza, gdje je u drugoj polovici 19. stoljeća, navodno zatočena humanoidna ženka nazvana Zana.

Uhvaćena je kao već odrasla i ispočetka je bila veoma nasilna i divlja. Bila je velika i izuzetno snažna, tamnosmeđe kože prekrivene crvenkasto crnom dlakom. Imala je dugu crnu kosu, krupne zube i spljošten nos. Nikada nije naučila govoriti, već je proizvodila mrmljajuće zvukove.[7]

Bilješke

  1. 1,0 1,1 McEwan, Karl S., str. 218.
  2. Clarke, Arthur C., str. 28.
  3. McEwan, Karl S., str. 224.
  4. books.google.hr
  5. 5,0 5,1 McEwan, Karl S., str. 219.
  6. Clarke, Arthur C., str. 29.
  7. McEwan, Karl S., str. 220.

Literatura

  • Clarke, Arthur C., Misteriji svijeta, August Cesarec, Zagreb, 1984.
  • McEwan, Karl S., Kriptozoologija, Svijet zagonetnih životinja, Zagreb, 2004. ISBN 953-6996-36-7


Memphre simple.svg Nedovršeni članak Alma koji govori o Kriptozoologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.