Alfons II., kralj Napulja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Andrea guacialotti, medagli di alfonso d'aragone, duca di calabria, 1481.JPG
Medaljon s prikazom Alfonsa dok je još bio vojvoda

Alfons II. (Napulj, Napuljsko Kraljevstvo, 4. studenoga 1448.Mazara del Vallo, Kraljevina Sicilija, 18. prosinca 1495.) bio je kralj Napulja od 25. siječnja 1494. do 23. siječnja 1495. godine.[1] Prije stupanja na tron, Alfons je bio kalabrijski vojvoda,[1] sin kralja Ferdinanda I. i njegove prve supruge, Izabele Clermontske.

Biografija

Nakon smrti svoga oca, Alfons je postao kralj, poznat kao mecena. Tijekom Alfonsove vladavine, došlo je do gradnje crkvi. Alfonsov je tutor bio humanist Giovanni Pontano.

Sin kralja Alfonsa i njegove supruge Hipolite Marije Sforze[2] bio je Ferdinand II. Napuljski. Alfons je navodno volio mnoge žene te je bio sodomist.[3]

Izvori i bilješke

  1. 1,0 1,1
    • Nepoznat parametar: editor-last
    • Nepoznat parametar: orig-year
    • Nepoznat parametar: editor-first
    • Parametar chapter nije dopušten u klasi book
  2. Fallows, Noel (2010) Jousting in Medieval and Renaissance Iberia.
  3. Chronicum venetum.

Bartlett, Kenneth R. (2013) A Short History of the Italian Renaissance.