| Aleksandar Vučić | |
|---|---|
_(cropped).jpg)
| |
| 7. Predsjednik Republike Srbije | |
| trenutačno | |
| u službi od 31. svibnja 2017. | |
| Premijer(i) | Ana Brnabić |
| Prethodnik | Tomislav Nikolić |
| 11. Predsjednik Vlade Republike Srbije | |
| trajanje službe 27. travnja 2014. – 30. svibnja 2017. | |
| Prethodnik | Ivica Dačić |
| Nasljednik | Ana Brnabić |
| 2. Predsjednik SNS-a | |
| trenutačno | |
| u službi od 29. rujna 2012. | |
| Prethodnik | Tomislav Nikolić |
| Rođenje | 5. ožujka 1970. |
Aleksandar Vučić (Beograd, 5. ožujka 1970.) je srbijanski pravnik i političar, 7. predsjednik Republike Srbije.
Trenutačno je predsjednik Srpske napredne stranke, a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik Srpske radikalne stranke, glavnog suvremenog uporišta velikosrpske ideologije i Načertanija.
Podrijetlo
Vučićeva se obitelj nakon Travanjskog rata preobratila na katoličanstvo, što je potvrđeno dokumentom koji je potpisao fra Mijo Filipović, svećenik iz Bugojna gdje je obitelj živjela. Prema tom dokumentu, o kojem je Ljubiša Petković pisao u knjizi "Haške muke", dana 19. rujna 1941. obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su na katoličku vjeru. Dokument je potpisao Vučićev djed Anđelko, glava obitelji. Njegova supruga ubrzo se nakon toga reselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Tom spoznajom srušen je mit o 24 Vučićeva pretka ubijena u Jasenovcu. ↓1
Životopis
Vučić je osnovnu i srednju školu završio u Zemunu, a zatim Pravni fakultet u Beogradu. Postao je član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. 1995. godine postao je generalni tajnik SRS. Iste godine u ožujku posjetio je tada okupiranu Glinu gdje je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.[1][2]
Vučić je za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini radio od 1992. do 1993. kao novinar za propagandistički televizijski kanal "Channel S" bosanskih Srba u Palama.[3]
U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u novoj srbijanskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama.
Na izborima za gradonačelnika Beograda, listopada 2004. godine, Vučić je u drugom krugu izgubio od kandidata Demokratske stranke Nenada Bogdanovića.
15. rujna 2008. godine, nakon sukoba Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, Vučić podnosi ostavku na sve dužnosti u stranci i neko vrijeme je bio odsutan s političke scene. Početkom listopada iste godine, stao je na stranu Tomislava Nikolića. 21. listopada 2008., na osnivačkom kongresu SNS, izabran je za zamjenika predsjednika stranke.
U svibnju 2012. godine, Srpska napredna stranka formirala je novu srbijansku Vladu sa Socijalističkom partijom Srbije i Ujedinjenim Regionima Srbije, i Vučić je 27. srpnja izabran za prvog potpredsjednika Vlade i ministra obrane.
.jpg)
Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 16. ožujka 2014. nova Vlada je formirana 27. travnja 2014.[4] od strane koalicije SNS, SPS-PUPS-JS i SVM te je Aleksandar Vučić osvojivši najveći broj glasova na izborima postao novi predsjednik Vlade Republike Srbije.[5]
Citati
"Da vidite kako su to divni helikopteri...Vas Hrvate ću prve provozati" - Vučić hrvatskim novinarima komentira kupovinu jurišnih helikoptera Mi-35 za Vojsku Srbije na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2019.[6]
"Nema teže uvrede nego kad netko kaže da smo 'šaka jada'." - Vučić komentira izjave hrvatskog premijera Zorana Milanovića.[7]
Politički profil
Kako u stranim također i u domaćim medijima često su Vučića uspoređivali s drugim snažnim liderima u europskoj politici poput mađarskog premijera Viktora Orbana te ga optuživali da je autokrata. Mnogi vjeruju da je uspješno preuzeo središte srbijanske politike i tako onemogućio dolazak na vlast kako lijevih tako i radikalno desnih stranaka poput Srpske radikalne stranke ili bliskog SPCu pokreta Dveri. Izgradio je reputaciju tehnokratske učinkovitosti, ideološke fleksibilnosti i političkog pragmatizma, zadržavajući pritom izbornu potporu desnog centra i velikosrpske nacionalističke desnice. Dužnosnici EU-a i mnogi čelnici država članica hvalili su ga kao pouzdanog partnera u regiji.[8] [9]
Kontroverze
Vučić jasno poručuje da "ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći."[10] U svojstvu premijera Republike Srbije, 2016. godine za blaženog Alojzija Stepinca iznosi ocjenu da je riječ o jednom "od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti na evropskom tlu"[11] - tj. ustvrdio je da Katolička crkva štuje kao blaženika osobu koja je (prema Vučićevoj prosudbi) nacistički ideolog.
Nakon što je životno i politički stasao u najužem krugu uz Vojislava Šešelja, kao središnje figure suvremenog velikosrpstva, u doba kada je Aleksandar Vučić kao tajnik upravljao poslovanjem Srpske radikalne stranke, objavljene su u izdanju te stranke Šešeljeve knjige Ideologija srpskog nacionalizma i (2002. godine, 1024 stranice) i Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije (2007. godine, 1032 stranice), dakle djela koja predstavljaju glavne tekstove suvremene velikosrpske ideje. Aleksandar Vučić je bio godinama član izdavačkog savjeta časopisa Velika Srbija.[12]
A. Vučić povodom obljetnica Operacije Oluja godinama u Srbiji predvodi državne komemoracije na najvišoj razini, u kojima se ta oslobodilačka akcija hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga proglašava zločinom; te se redovno "uzgred" pokaže pretenzije za pripojenjem dijela Bosne i Hercegovine Republici Srbiji.[13]
Za vrijeme dok je Vučić bio ministar informiranja, te nakon što je zaprijetio uglednom oporbenom novinaru Slavku Ćuruviji, taj je novinar 1999. godine i ubijen od strane ubojica vezanih uz vrh srbijanske državne službe sigurnosti.[14] [15]
Istraga koja je ubojice utvrdila tek nakon 15 godina, nije povezala ubojstvo s Aleksandrom Vučićem.
Državne funkcije
Bilješke
↑1 O tome govori Ljubiša Petković u knjizi "Haške muke" sljedeće:[16]
- "Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banja Luci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom…"
Izvori
- ↑ Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.
- ↑ Iako postoje snimke, Vučić niječe upletenost u zločine
- ↑ Munzinger-Archiv GmbH, Ravensburg. Aleksandar Vučić - Munzinger Biographie. https://www.munzinger.de/search/go/document.jsp?id=00000029509
- ↑ Aleksandar Vučić, biografija Vlada Srbije
- ↑ Vijesti, Jutarnji list
- ↑ Vučić: Kad stignu helikopteri Mi-35, Hrvate ću prve da "provozam". http://rs.n1info.com/Vesti/a460771/Vucic-Kad-stignu-helikopteri-Mi-35-Hrvate-cu-prve-da-provozam.html Pristupljeno 15. studeni 2019.
- ↑ "Vučić: Nema teže uvrede od izjave da smo 'šaka jada'". N1. http://hr.n1info.com/Regija/a146142/Vucic-Nema-teze-uvrede-od-izjave-da-smo-saka-jada.html Pristupljeno 7. kolovoza 2020.
- ↑ http://rs.n1info.com/Vesti/a457973/comments/Srbija-izgubila-titulu-slobodne-zemlje.html
- ↑ https://www.dw.com/hr/vu%C4%8Di%C4%87-i-orban-mladi-lavovi-europskog-populizma/a-36482771
- ↑ Tomislav Krasnec, Vučić: Propaganda Stepinca kao sveca u Srbiji neće proći, 24 sata, 23. lipnja 2015.
- ↑ "Vučić: Ukidanjem presude Stepincu, Hrvatska mnogo govori o sebi!" (srpski). Telegraf.rs. 23. srpnja 2016.. https://www.telegraf.rs/vesti/politika/2267869-vucic-ukidanjem-presude-stepincu-hrvatska-mnogo-govori-o-sebi Pristupljeno 5. listopada 2019.
- ↑ Usp. npr. impressume uz brojeve Velike Srbije iz veljače 2002. ili prosinca 2007. godine
- ↑ ""OLUJA" - ZLOČIN KOJI NE SMEMO ZABORAVITI! Vučić: Niko ne sme da nipodaštava naše žrtve! Srbija je danas JAKA, PONOSNA i čuva svoj NAROD, PISMO I REPUBLIKU SRPSKU!" (srpski). Informer. 4. kolovoza 2019.. https://informer.rs/vesti/politika/451237/foto-video-oluja-zlocin-koji-smemo-zaboraviti-vucic-niko-sme-nipodastava-nase-zrtve-srbija-danas-jaka-ponosna-cuva-svoj-narod-pismo-republiku-srpsku Pristupljeno 5. listopada 2019.
- ↑ "ЕКСКЛУЗИВНО НА МОНИТОРУ: „УБИЦА“ СЛАВКА ЋУРУВИЈЕ ЈЕ „ПРОГОВОРИО“". https://facebookreportermonitor.wordpress.com/2014/01/16/%D0%B5%D0%BA%D1%81%D0%BA%D0%BB%D1%83%D0%B7%D0%B8%D0%B2%D0%BD%D0%BE-%D0%BD%D0%B0-%D0%BC%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80%D1%83-%D1%83%D0%B1%D0%B8%D1%86%D0%B0-%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%BA/ Pristupljeno 4. listopada 2019.
- ↑ "Slavko Curuvija - Journalists Killed - Committee to Protect Journalists". https://www.cpj.org/killed/1999/slavko-curuvija.php Pristupljeno 11. rujan 2016.
- ↑ Croative News Staff. DOKUMENT KOJEG SE VUČIĆ SRAMI: Evo dokaza da su njegovi preci prešli na katoličanstvo croative.net, objavljeno 5. veljače 2018., pristupljeno 6. veljače 2018.
Vanjske poveznice
- Vlada Republike Srbije
- "Oreškoviću, u čije ime zovete ratnog huškača Vučića?", Goran Vojković za Index.hr, 23. kolovoza 2016. god.