Adarnaz I. od Iberije (gruz. ადარნასე I), iz dinastije Hosroidi, bio je predsjedavajući knez Iberije od 627. do 637./642. godine.
Bio je sin Bakura III., posljednjeg kralja Iberije, i nasljedni vojvoda (eristavi) Kahetije. Godine 627. pomagao je bizantsko-hazarskoj vojsci u opsadi Tbilisija, a bizantski car Heraklije postavio ga je za vladara Iberije, prethodno pogubivši pro-sasanidskog kneza Stjepana I.. Negdje između 637. i 642. godine (tj. nakon bitke kod Kadisije i prije bitke kod Nahavanda) pridružio se svojim snagama albanskom knezu Džavanširu u napadu na iranske garnizone u Albaniji.[1]
Prema povjesničaru iz 7. stoljeća, Movsesu Dashuranciju, Adarnaz je nosio tri bizantska naslova. Povjesničar umjetnosti Vahtang Džobadze identificira ga s počasnim konzulom Adarnazeom (Adarnaz hypatos) zabilježenim na natpisu iz samostana Džvari u Mcheti. Kiril Tumanov, međutim, tvrdi da je ovaj Adarnaz zapravo Adarnaz II. s kraja 7. stoljeća.[2] Njegovi su drugi naslovi vjerojatno "patricij" i vjerojatno "stratilat".[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Martindale, John Robert (1992), The Prosopography of the Later Roman Empire, str. 13.-14. Cambridge University Press, ISBN 0-521-07233-6.
- ↑ Rapp, Stephen H. (2003), Studies In Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts, str. 344. Peeters Bvba, ISBN 90-429-1318-5.
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Nedovršeni članak Adarnaz I. od Iberije koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.