Acorus verus
| Acorus verus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Lilianae |
| Red: | Acorales |
| Porodica: | Acoraceae |
| Rod: | Acorus |
| Vrsta: | A. verus |
| Dvojno ime | |
| Acorus verus (L.) Raf. | |
Acorus verus jedna je od pet prihvaćenih vrsta roda iđirot (Acorus) iz porodice Acoraceae. Višegodišnja je močvarna biljka iz porodice Acoraceae i reda Acorales. Raste pomoću razgranjenoga aromatičnog podanka te je geofit i heliofit, vezan uz vlažna i močvarna staništa. Prirodno je rasprostranjen od srednje Azije preko istočne Azije do ruskog Dalekog istoka i Japana, dok su populacije u velikom dijelu tropske Azije posljedica davnih unošenja. Plants of the World Online prihvaća ga kao samostalnu vrstu prema reviziji Sokoloffa i suradnika iz 2024. godine.[1]
Vrsta je tetraploidni član kompleksa Acorus calamus. Novija istraživanja pokazala su da tetraploidni A. verus i diploidni A. americanus predstavljaju dvije zasebne biološke vrste, dok je triploidni A. calamus sterilan stabilizirani hibrid nastao njihovim križanjem. Kew danas upravo tako navodi hibridno podrijetlo A. calamus.[2]
Opis
Biljka je aromatična zeljasta trajnica s puzajućim, razgranjenim podankom. Listovi su uspravni, sabljasti i jednoplošni, s izraženom sekundarnom središnjom žilom. U unutrašnjosti lista razvijen je aerenhim s brojnim zračnim kanalima, što je prilagodba životu na močvarnim i povremeno poplavljenim staništima.[3]
Cvat je gust, klipast i sjedi postrance na lisnatoj osi; ono što izgleda kao nastavak lista zapravo je duga, trajna pricvjetna ovojnica. Sitni cvjetovi su dvospolni i tročlani: imaju šest listića ocvijeća i šest prašnika. Plodnica je dvopretinasta ili tropretinasta, a plod je malena višesjemena boba.[3]
Vanjska morfologija A. verus vrlo je slična drugim članovima kompleksa A. calamus, zbog čega su ga autori revizije nazvali pseudokriptičnom vrstom. Pouzdane razlike nalaze se u citologiji, DNA-sekvencama, anatomiji lista te građi sjemenke. A. verus je tetraploidan, a sjemenke mu na mikropilarnom kraju imaju duge, razgranate dlačice; u A. americanus takve duge dlačice izostaju. U presjeku lista A. verus također ima karakterističnu građu pregrada aerenhima.[2]
Pelud je uglavnom plodan. Za razliku od diploidnog A. americanus, koji je samooplodan, tetraploidni A. verus pokazuje samonespojivost ili za uspješno stvaranje sjemena zahtijeva oprašivače. U umjerenoj Aziji među njegovim su poznatim oprašivačima sitni kornjaši Platamartus jakowlewi i Sibirhelus corpulentus iz porodice Kateretidae.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Glavni izvor: POWO – Acorus verus Kew prirodno područje vrste proteže od Kazahstana preko sjeverne i jugoistočne Kine, Koreje i Mandžurije do ruskog Dalekog istoka, Sahalina, Kurila i Japana. Vrsta uglavnom raste u umjerenom pojasu na močvarnim, obalnim i drugim trajno vlažnim staništima.[1]
Kao unesena vodi se u velikom dijelu južne i jugoistočne Azije, uključujući Indiju, Bangladeš, Šri Lanku, Indokinu, Maleziju, Indoneziju i Filipine. Revizija iz 2024. zaključuje da su tropske populacije A. verus vjerojatno rezultat vrlo starih ljudskih unošenja, što je povezano s dugom poviješću njegove uporabe kao ljekovite i aromatične biljke.[1]
Nalaz A. verus kod jezera Zajsan u Kazahstanu objavljen 2024. znatno je proširio poznato prirodno područje vrste prema zapadu; bio je najmanje oko 1800 km udaljen od ranije dokumentiranih nalazišta.[4]
Sistematika i povijest
Glavni izvori: Sokoloff i sur. 2023 · Sokoloff i sur. 2024
Linnaeus je 1753. opisao takson kao Acorus calamus var. verus. Rafinesque ga je 1828. podigao na rang vrste kao Acorus verus (L.) Raf., u djelu Medical Flora, sv. 1, str. 26.[1]
Tijekom većega dijela 20. i početka 21. stoljeća tetraploidne azijske biljke uglavnom su uključivane u široko shvaćeni A. calamus, često pod različitim imenima i varijetetima. Sokoloff i suradnici 2023. pokazali su da je najstarije raspoloživo ime za azijski tetraploid upravo Linnaeusov A. calamus var. verus te su odabrali epityp iz kultiviranoga indijskog materijala kojemu je izravno potvrđena tetraploidnost.[5]
Opsežna analiza iz 2024., koja je uključivala nuklearne i plastidne DNA-markere, anatomiju lista, mikromorfologiju sjemenke, plodnost peluda, protočnu citometriju i brojanje kromosoma, pokazala je stabilne razlike između diploidnih i tetraploidnih biljaka. Autori su zato prihvatili diploidni A. americanus i tetraploidni A. verus kao zasebne vrste, dok su triploide ograničili na A. calamus. Kew je tu klasifikaciju preuzeo.[2]
Posebno je važno da je nekadašnje Acorus tatarinowii Schott, poznato i iz istočnoazijske farmakopejske literature, danas sinonim A. verus. Kewov Medicinal Plant Names Services također povezuje farmakopejski naziv Acori tatarinowii rhizoma s prihvaćenim imenom A. verus.[6]
Sinonimi
Homotipski sinonim [1]:
- Acorus calamus var. verus L.
Heterotipski sinonimi [1]:
- Acorus asiaticus Nakai
- Acorus calamus var. angustatus Engl. — nom. illeg. superfl.
- Acorus calamus var. spurius (Schott) Engl.
- Acorus cochinchinensis (Lour.) Schott
- Acorus commutatus Schott
- Acorus gramineus var. crassispadix Lingelsh.
- Acorus griffithii Schott
- Acorus latifolius Z.Y.Zhu
- Acorus nilghirensis Schott
- Acorus rumphianus S.Y.Hu
- Acorus spurius Schott
- Acorus tatarinowii Schott
- Acorus terrestris Rumph. ex Schott — nom. illeg. homonym. post.
- Orontium cochinchinense Lour.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Kew, pristupljeno 11. rujna 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Diploids and tetraploids of Acorus (Acoraceae) in temperate Asia are pseudocryptic species with clear differences in micromorphology, DNA sequences and distribution patterns, but shared pollination biology, pristupljeno 11. rujna 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Efloras, pristupljeno 11. rujna 2026.
- ↑ Kazakhstan Has an Unexpected Diversity of Medicinal Plants of the Genus Acorus (Acoraceae) and Could Be a Cradle of the Triploid Species A. calamus, pristupljeno 11. rujna 2026.
- ↑ Back to Linnaeus: Proper Botanical Naming of the Tetraploid Indian Acorus (Acoraceae), an Important Medicinal Plant, pristupljeno 11. rujna 2026.
- ↑ POWO, pristupljeno 11. rujna 2026.