4. motorizirana gardijska brigada "Pauci"
| 4. gardijska brigada "Pauci" | |
|---|---|
 | |
| Aktivna | 1991. – 2008. |
| Država | Hrvatska |
| Grana | Hrvatska kopnena vojska |
| Vrsta | gardijska brigada |
| Sjedište | vojarna Kralj Zvonimir Knin |
| Geslo | In hoc signo vinces |
| Dan postrojbe | 28. travnja[1] |
| Sudjelovanje u borbama | Domovinski rat |
| Raspuštena | inkorporirana u sastav Gardijske mehanizirane brigade |
| Zapovjednici | |
| Trenutačni zapovjednik |
bojnik Samir Mršić |
| Istaknuti zapovjednici |
general-bojnik Ivo Jelić general zbora Mirko Šundov general-bojnik Damir Krstičević brigadir Ante Kotromanović
|
| Znakovlje | |
| Beretka | crvena |
Četvrta gardijska brigada, poznata i po poslijeratnom nazivu "Pauci", bila je elitna postrojba Hrvatske vojske čiji je doprinos za vrijeme Domovinskog rata nemjerljiv.
Naziv
Pred sam kraj Domovinskog rata poginuo je jedan od najvećih heroja četvrte brigade, zapovjednik tenkista general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada nakon toga prozvana "Pauci".
Povijest
Osnutak
Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od skupine mladih redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec. U Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Prva baza (30. svibnja 1991.) im je bila hotel Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku. U Resniku se osniva 1. bojna kojoj je zapovjedao Gento Međugorac, a zamjenik je Ivan Zelić. Prvoformirana satnija je bila od navedenih pripadnika i nosila je naziv Druga (tako su došli iz MUP-a) i zapovjednik je bio Ilko Pavlović. S drugoformiranom satnijom naziva Prva zapovjedao je Joško Macan. Nakon nekog vremena im se pridružuju dragovoljci iz Kaštela, a zatim i iz drugih mjesta, ta satnija je formirana kao Treća i vodi je Mario Udiljak. Dio pripadnika tijekom šestog mjeseca odlazi u Imotski u formiranje-pojačanje 3. bojne, dio u Vrliku i Sinj koji formiraju-pojačavaju drugu bojnu, dio odlazi za Metković i Dubrovnik za formiranje postrojbi u navedenim mjestima. Druga satnija formalno ostaje bez vojnika te je dobila zadaću da prebjege iz JNA obuči i od njih napravi satniju koja odlazi na prvu zadaću u Kruševo kod Zadra. Prvi ratni zapovjednici i suosnivači bili su general-bojnik Ivo Jelić i brigadir Mladen Bujas.
Ratni put
Četvrta brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom In hoc signo vinces (U tom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene, ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica, do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica. Nakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je sudjelovala u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije uspješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima '94., Skok-1 i Skok-2, Ljeto '95., a potom u akcijama Oluja i Maestral.
Četvrta brigada tijekom Domovinskog rata nije znala za poraz niti za izgubljeni položaj pa je stoga tadašnji Ministar obrane Gojko Šušak rekao: "Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada". U travnju 1994. godine za pripadnike 4. gardijske brigade osnovan je kamp za specijalističku obuku gardijskog desantnog pješaštva u Šepurinama kod Nina. Pripadnici Brigade su u kampu obučavani za zapovjednike borbenih grupa i zapovjednike voda. Obuka se sastojala od padobranstva, snajperske obuke, bliske borbe, diverzantske obuke. Specijalističko središte gardijskih postrojbi "Damir Tomljanović-Gavran" bilo je najprije ustanovljeno za pripadnike 4. gardijske brigade te su poslije u kamp na specijalističku obuku dolazili i pripadnici ostalih postrojbi HV. Prvi zapovjednik kampa bio je Werner Ilić.
U borbi za slobodu Hrvatske poginula su 193 pripadnika ove postrojbe, čije su slike, zajedno sa slikama umrlih pripadnika brigade, postavljene u spomen-kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Pet pripadnika se vodi kao nestali, a gotovo 1500 je ranjenih. 4. gardijska brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskog rata.
Brigadom su od njezina osnutka zapovijedali ratni zapovjednici: general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević. Mirnodopski zapovjednici 4. brigade su bili stožerni brigadir Ante Kotromanović i brigadir Zvonko Asanović, brigadir Blaž Beretin.
Poslijeratni preustroj
Preustrojem Hrvatske vojske 2008. godine 4. gardijska brigada postala je dijelom nove Gardijske Mehanizirane Brigade kao 2. motorizirana bojna "Pauci". U sastav novoustrojene brigade ušli su i pripadnici 1. gardijske brigade "Tigrovi", 2. gardijske brigade "Gromovi" te 9. gardijske brigade "Vukovi". Godine 2013. preimenovana je u 3. mehaniziranu bojnu "Pauci" Gardijske mehanizirane brigade.
Himna Postrojbe
Poklonimo se Domovini
Resnik ih skupi ko' draga mati
na zov Domovine.
I mladost jurnu na put do sunca,
slobodu braniti.
Bije boj za mir, za san,
ide četvrta, stupa noć i dan.
Kruševo i Sinj
Unešić i Ston.
Križni put je to, pobjeda i tron.
Ide četvrta na dušmana,
zove Domovina.
Padoše mnogi za mir svet,
poklonimo se.
Spokoj svim zemlja nek' da,
svim junacima.
Jer ostvaren je tisućljetni san,
sad Hrvatska je tu.
Neka zvone zvona pobjede za Domovinu.
Bibliografija
O brigadi je objavljeno nekoliko monografija.
- Pauci - 4. gardijska brigada : 1991. - 2001. (2001.) [2]
- Ivo Jelić, Čovjek i rat 90/92 (2005.) [3]
- 20 godina ponosa! (2011.)[4]
- 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci (2011.) [5][6]
- Heroj u ratu - hrvatski ponos u miru : pukovnik Goran Kliškić, prvi zapovjednik Diverzantskog voda 4. gardijske brigade (2019.) [7]
- Brigadir Ante Čokolić objavio je svoja sjećanja na Domovinski rat sabrana u knjigu '23_Ni ovo nije bija moj dan'. Broj 23 iz naslova su 23 slučaja u kojima je mogao poginuti tijekom svojih ratnih dana od 16. ožujka 1991. do 10 . listopada 1995. godine. Čokolić je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Redom Nikole Šubića Zrinskog, medaljama Ljeto 95 i Oluja te Medaljom za iznimne pothvate. [8]
Izvori
- ↑ narodne-novine.nn.hr
- ↑ Ivica Lončar (uredio), Pauci - 4. gardijska brigada : 1991. - 2001. (fotografije Damir Čobanov... et al.), Ministarstvo obrane RH, Uprava za odnose s javnošću i informiranje, Zagreb, 2001. (24 str.)
- ↑ Ivo Jelić, Čovjek i rat 90/92 (ucrtavanje i grafičko oblikovanje zemljovida Ivo Jelić, Ivo Babić i Ivo Gotovac), Hrvatski časnički zbor grada Splita, Split, 2005. (439 str.), ISBN 9539998107; knjiga o stvaranju i djelovanju 4. brigade ZNG-e u prvoj godini Domovinskog rata
- ↑ 20 godina ponosa! : 4. gardijska brigada (glavni urednik Krunoslav Kljaković), Slobodna Dalmacija, Split, 2011. (112 str.), ISBN 9789537088620; fotomonografija
- ↑ 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci (glavni urednik Josip Lucić), Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, Zagreb, 2011.(463 str.), ISBN 9789531931106; II. izdanje Despot Infinitus, Zagreb, 2013., ISBN 9789537892050; knjiga opisuje ratni put 4. brigade od osnivanja 28. travnja 1991. do završetka rata 1995. Završi dio knjige obuhvaća pregled zapovjednika brigade i bojni, njeno znakovlje i popis poginulih i nestalih pripadnika.
- ↑ Mario Werhas, [http://haw.nsk.hr/arhiva/vol2018/7000/79685/hrcak.srce.hr/file/123420.pdf Dani ponosa i slave, Polemos 28/2011.
- ↑ Heroj u ratu - hrvatski ponos u miru : pukovnik Goran Kliškić, prvi zapovjednik Diverzantskog voda 4. gardijske brigade : katalog izložbe iz muzejskog fundusa (autor teksta Matej Gabrilo, fotografije predmeta Tom Dubravec), Muzej Domovinskog rata, Split, 2019. (58 str.), ISBN 9789534847909
- ↑ Mate Prlić: PRIČA ANTE ČOKOLIĆA Čak 23 puta je mogao poginuti, preživio je 'bijelu smrt', a nakon pogibije suborca su mu četnici rekli da takvu hrabrost nisu nikada vidjeli . Dalmatinski portal. 19. lipnja 2023. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
Vanjske poveznice
- Mrežna mjesta
- Udruga veterana 4. gardijske brigade, službeno mrežno mjesto
