Trodimenzionalni ispis
.jpg)
Trodimenzionalni ispis (engl. 3D printing) način je brze izrade prototipa kojim se uređajima zasnovanima na patentiranoj 3D tehnologiji Massachusetts Institute of Technology (MIT) „ispisuju”, tj. direktno iz 3D CAD programa izrađuju fizički predmeti u prostoru.
Povijest[uredi]
3D pisač izumio je 1983. godine Charles Hull.[1] Hull je suosnivač 3D Systems Corporation jedne od najvećih i najprofitabilnijih organizacija koja djeluje u sektoru 3D ispisa i danas. Prvi se komercijalni 3D pisač na tržištu pojavio 2007. godine, a cijena mu je bila oko 10.000 $.
Primjena[uredi]
Trodimenzionalni ispis, a naročito ispis u boji daje inženjerima razvoja i dizajnerima mogućnost jasnog uvida u tijek postupka dizajniranja, mogućnost isticanja raznih parametara, mogućnost lakog i ranog uočavanja mogućih grešaka i njihovog brzog i učinkovitog ispravljanja.
Koristeći se ovim mogućnostima 3D-pisača znatno se skraćuje vrijeme izrade i povisuje razina kvalitete modela i prototipa.
Područja primjene 3D-pisača su: arhitektura, dizajn, nakit, informatika, obrazovanje, strojogradnja, aeronautika, metalurgija, modelarstvo, medicina, bio-modeliranje, geo-info sustavi, molekularna kemija i dr.
Za očekivati je i da će 3D ispis biti primijenjivan u konzerviranju-restauriranju umjetnina.[2][3][4]
Način rada[uredi]
3D-pisači su mini sustavi s numeričkim upravljanjem (NC) u tri osi (x, y i z). Sistemski softver najprije konvertira 3D CAD nacrt u poprečne presjeke, odnosno tanke slojeve debljine 0,089–0,203 mm, što se bira ovisno o točnosti koja se želi postići.
Nakon toga se predmet (model) izrađuje na taj način da se u radnom prostoru u programiranim tankim slojevima nanosi specijalni prah i učvršćuje vezivnim sredstvom koje se nanosi na prah („ispisuje”) standardnim komponentama HP-ovog pisača počevši s najdonjim slojem. Takav „ispis” može biti u monokromatski ili u boji. Odabirom vrste praha i punjenjem modela različitim komponentama (učvršćivačima) korisnici mogu kreirati predmete različitih svojstava ovisno o tehničkim zahtjevima koje model treba zadovoljiti (čvrstoća, elastičnost, temperaturna izdržljivost, i sl.)
Softver prihvaća 3D-datoteke kreirane u formatima .STL, .VRML, .PLY i .SFX.
Vanjske poveznice[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1493/preview Pristupljeno 6.09.2018. str. 13
- ↑ http://www.3ders.org/articles/20121013-high-detailed-stainless-steel-available-for-3d-printing.html Pristup stranici 7.10.2014.
- ↑ http://www.3ders.org/articles/20121014-replacing-antique-violin-parts-using-3d-printing.html Pristup stranici 7.10.2014.
- ↑ https://formlabs.com/blog/how-3d-printing-brings-antiquities-back-to-life/ 4.03.2019.