37. domobranska pješačka pukovnija Gruž

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
37. domobranska pješačka pukovnija Gruž
k.k. Landwehr Infanterieregiment „Gravosa“ Nr. 37

Dobrotvorna medalja za pripadnike postrojbe
Aktivna 1906.1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
Vrsta Carsko i kraljevsko domobranstvo
Uloga pješaci
planinsko ratovanje
Veličina pukovnija
Sjedište Gruž
Boje grasgrünen
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.[1]
Prvi svjetski rat
Balkansko bojište
Talijansko bojište
Sočanske ofenzive
Oslobađanje Međimurja
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici
puk. F. Grossmann[2]

37. domobranska pješačka pukovnija Gruž (k.k. Landwehr Infanterieregiment „Gravosa“ Nr. 37), od 1917. 37. streljačka pukovnija Gruž (k.k. Schützenregiment Nr. 37 „Gravosa“) bila je postrojba u sastavu carskog i kraljevskog domobranstva Austro-ugarske vojske na području vojnog okruga Herceg Novi. Stožer pukovnije bio je u Gružu (Dubrovnik).

Povijest

Osnovana je 1906. godine zbog povećanja i reorganizacije carsko-kraljevskog domobranstva.[3] Od osnivanja do 1911. dvije bojne i zapovjedništvo bilo je u Dubrovniku, dok je treća bojna bila smještena u Đenovićima. Ta bojna je 1911. premještena u Kotor. 37. gruška dom. pukovnija, zajedno s 23. dom. zadarskom te pukovnijama iz Tirola i Koruške, bila je posebno obučena za planinsko ratovanje.[4] Nosili su "sportski kroj" odora, pogodan za penjanje i kretanje kroz gorje. Okovane čizme, snježne naočale, oprema za penjanje i posebni kaputi bili su sastavni dio njihove opreme.[4]

Prvi svjetski rat

Izbijanjem Prvog svjetskog rata postrojba se šalje u BiH prema Srbiji u sklopu 4. gorske brigade, 18. pj. divizije i XVI. zbora.[5] Od kraja 1914. do svibnja 1915. bila je stacionirana u Vlasenici. U listopadu 1915. upućeni su na talijansko bojište te borave u Gorici.[6] 22. studenoga 1915. na području Osiavije pukovnija je zajedno s kranjskom 17. domobranskom i zadarskom 23. domobranskom odbacila talijanske snage i ponovo zauzela izgubljene položaje, te je spomenuta u službenom izvješću vrhovnog zapovjedništva.[7]

Pogreška pri izradbi sličice:
Strojnička satnija 37. pukovnije, pripreme za napad na Srbiju, Bosna, 1914.

Zajedno s domobranskom pukovnijom 23. zadarskom i 22. pješačkom čini jezgru 58. pješačke divizije, koja se zbog toga često u literaturi naziva "Dalmatinska", čije brdske (Gebirgs) brigade (4. i 5.), pod zapovjedištvom generala Erwina Freiherr Zeidlera čine glavnu okosnicu Goričke obrane.

Domobrani 37. pukovnije na položajima, vrh brda Sabotin, Soča, 1916.[8]


Po završetku Treće sočanske bitke zapovjednik Jugozapadnog bojišta general pukovnik nadvojvoda Eugen uputio je pohvalu za iskazanu hrabrost svih dalmatinskih postrojba (23. domobranska, 37. domobranska te 22 pješačka) iz sastava XVI. korpusa

„Među herojima treće bitke na Soči moraju u prvom redu biti spomenuti sinovi Dalmacije. Oni su svojom primjernom hrabrošću ponovo dokazali da spadaju među moje najbolje vojnike. Stoga molim Vašu ekscelenciju da to proglasi u cijeloj zemlji i stanovništvu Dalmacije i izrazi moju zahvalnost za odanost caru i državi, kojom njegovi sinovi tako sjajno djeluju na bojnom polju.“ General pukovnik nadvojvoda Eugen

Pukovnija se borila na Soči.[9] Tijekom šeste sočanske ofenzive, tri satnije III. bojne 37. dubrovačke pukovnije su se predale i time omogućile Talijanima zauzimanje Sabotina u svega 40 minuta 6. kolovoza 1916.[10] Prilikom pokušaja deblokade III. bojne, uništena je cijela II. bojna 22. dalmatinske, koja na juriš pokušala osvojiti izgubljene položaje na Sabotinu. Druga bojna pukovnije prilikom 6. ofenzive bila je zadnja austro-ugarska postrojba koja se povukla s desne obale Soče kod Solkana.[11]

Kako je u svibnju 1917. car Karlo I. odlučio u počast hrabrog držanja preimenovati cijelo carsko-kraljevsko domobranstvo iz Landwehr u Schützen (strijelci), postrojba je preimenovana u 37. streljačku pukovniju Gruž (37 Schützen-Regimenter Gravosa).[12] Prilikom 11. sočanske bitke, 27. kolovoza 1917. pukovnija je odbila žestoke napade Talijana na svoje položaje istočno od Auzze.[13]

37. pučko-ustaška pukovnija Herceg Novi

37. pučko-ustaška pukovnija Herceg Novi
k.k. Landsturm-Infanterieregiment Nr. 37 "Castelnuovo"
Aktivna 1914.1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
Vrsta Pučki ustanak
Uloga pješaci
Veličina pukovnija
Sjedište Kotor
Boje grimizna
Sudjelovanje u borbama Prvi svjetski rat

37. pučko-ustaška pukovnija Herceg Novi (k.k. Landsturm-Infanterieregiment Nr. 37 "Castelnuovo") osnovana je 1914.[14] kao trećelinijska vojna snaga sastavljena od osoba između 36. i 50. godina (rezervisti domobranskih jedinica), te onih koje još nisu služile vojsku, dakle od 18. do 21. godina.[15] Primarna svrha dalmatinskog pučkog ustanka bila je obrana dalmatinske obale, kako bi se omogućilo da regularne postrojbe iz Dalmacije – 22. pješačka te 23. i 37. domobranska pukovnija – mogu sudjelovati na drugim bojištima.[16] Bojne pučko-ustaške pukovnije kasnije tijekom rata aktivno sudjeluju na balkanskom bojištu, a brojni regurti služe kao popuna prorijeđenim bojnama 37. domobranske pukovnije na talijanskom bojištu.[17]

Sastav

Hrvati i Srbi 92 %, Talijani 5 %, ostali 3 %.[18]

Organizacija 1914.

  • Zapovjedništvo pukovnije – Gruž (Gravosa)
  • I. bojna – Gruž (Gravosa)
  • II. bojna – Kotor (Cattaro )
  • III. bojna – Herceg Novi (Castelnuovo )
  • Popunidbena bojna – Dubrovnik (Ragusa)

Zapovjednici

  • 1907. – 1911. – puk. Karl Walter
  • 1912. – puk. Josef Haberditz
  • 1912. – 1914. – puk. Franz Grossmann

Galerija


Izvori

  1. T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
  2. INFANTERIEREGIMENTER der ö.u. Armee im Mai 1914
  3. Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.
  4. 4,0 4,1 Jung, Peter: The Austro-Hungarian Forces in World War I (1): 1914-16, Osprey Publishing, 2003, str. 23.[neaktivna poveznica]
  5. austrianphilately.com. Pristupljeno 28. srpnja 2014.
  6. 4. GbBrig. Pristupljeno 28. srpnja 2014.
  7. Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Mitrovica bedroht Wien, 22. November 1915
  8. Observation point on Monte Sabotino. www.europeana.eu 0. Pristupljeno 2023-07-03.
  9. Isonzofront.com - Austro-Hungarian Regiments[neaktivna poveznica]
  10. Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 118.
  11. Marko Simić: Po sledeh soške fronte (Ljubljana, 1996), str. 124.
  12. The austro-hungarian army 1914-18 for collectors of its postal items by John Dixon-Nuttall, Chapter 4: The Army in the Field. Pristupljeno 28. srpnja 2014.
  13. Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Neue Angriffe der Italiener abgeschlagen Wien, 27. August 1917
  14. FELDPOST - CROATIA - HRVATSKA : 1914-1918 & 1941-1945: K.u.K 37. Landwehrinfanterie regiment Gravosa and 37.Landsturm inf.rgt. Gravosa. FELDPOST - CROATIA - HRVATSKA 0. 9. srpnja 2020. Pristupljeno 2025-06-10.
  15. Srce, Sveučilšni računski centar-. https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/knjiga/19073.
  16. • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  17. Austro-Hungarian Infantry Development 1914-1918: The organisation and wartime history of the Austro-Hungarian Infantry 1914-1918. www.austro-hungarian-army.co.uk 0. Pristupljeno 2025-06-10.
  18. • Nedostaje obavezni parametar: journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url-status nije dopušten u klasi journal