Dalmatinski konjanički strijelci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dalmatinski konjanički strijelci
Reitende Dalmatiner Landesschützen
Datoteka:Dalmatinski zemaljski strijelci.jpg
Oznaka na kapi pripadnika postrojbe
Aktivna 1874. – 1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Datoteka:Coat of arms of the Kingdom Dalmatia 1797-1918.png Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Datoteka:Fictitious "War flag" of Austria-Hungary.svg Austro-ugarska vojska
Vrsta Carsko i kraljevsko domobranstvo
Uloga lako izviđanje na malim brdskim konjima[1]
Veličina eskadron kasnije divizijun
Sjedište Sinj
Boje Datoteka:Chess RBd44.png modra
Datoteka:L Game R44.png grimizna
Datoteka:Kukgrasgrünen.png grasgrünen (kasnije)
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.[2]
Prvi svjetski rat
Balkansko bojište
Talijansko bojište
Sočanske ofenzive
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici 		Julius Stöger-Steiner (1907.-1914.)
Julius Köhler (1903.-1907.)

Divizijun dalmatinskih konjaničkih (zemaljskih) strijelaca[3] (k.k. Reitenden Dalmatiner Landesschützen Division)[4] bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske odnosno austrijskog domobranstva u Dalmaciji. Taj naziv imao je od 1910.[5] Od osnutka do 1893. službeno se zvao Eskadron konjaničkih strijelaca u Dalmaciji (Eskadron berittene Schützen in Dalmatien). Od 1893. do 1910. postrojba je nosila naziv Jahaći zemaljski dalmatinski strijelci (Berittene Dalmatiner Landesschützen), a kraj Prvog svjetskog rata dočekali su kao Dalmatinski konjanički carski strijelci (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[5]

Datoteka:Sinj RTD.jpg
Vojarna Divizijuna dalmatinskih konjaničkih zemaljskih-strijelaca u Sinju

Povijest

Prema Zakonu o nacionalnoj obrani i Zakonu o Landwehru, postojećim domobranskim streljačkim bojnama u Dalmaciji (79., 80., 81. i 82.) trebale su biti osigurane dvije konjaničke satnije za službu obavještavanja i veze. Cijela Dalmacija bio je zamišljen kao dopunski okrug. Godine 1872. u Sinju su formirane dvije satnije u zajednički odred. Odred je dobio je oznaku "Zapovjedništvo za strijelce na konjima" („Cadre-Commando für die Landesschützen zu Pferd“) i imao je mirnodopsko stanje od 28 vojnika i 21 konja. Osnovna svrha ove postrojbe bilo je obučavanje časnika i vojnika te briga o konjima. Trajanje obuke za regrute bilo je tri mjeseca, a za svaku konjaničku satniju bilo je predviđeno 185 vojnika i 161 konj.[6]

Godine 1874. dvije satnije, analogno ostatku domobranskog konjaništva (Landwehrkavallerie), preimenovane su u eskadrone[7]. Nakon reorganizacije Landwehra 1889., dvije eskadrile su ujedinjene u diviziju, s rezervnim odjelom koji bi se aktivirao u treći eskadron u slučaju rata. Ratno stanje divizijuna, zapovjedništvo i tri eskadrona bilo je 456 vojnika i 410 konja.[6]

Datoteka:Zadar RDS.jpg
Smotra zadarskog eskadrona dalmatinskih konjaničkih zemaljskih strijelaca

Iako je svrha dalmatinskih konjaničkih strijelaca izvorno je bila kurirska i služba veze, intezivno se koriste za nadzor granice i borbeno izviđanje. U Prvi sjvetski rat ulaze kao laka izvidnička konjica, no vrlo zbog dinamike rata napuštaje konje i bore se kao laka odnosno brdska pješadija na talijasnkom bojištu zajedno sa ostalim postrojbama XVI. korpusa. 16. siječnja 1917. Car Karlo I. preimenovao je postrojbu u divizijun Dalmatinskih konjaničkih carskih strijelca (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[6]

Naoružanje

Prvotna oprema konjaničkih strijelaca bila je samo konjanička sablja M1869 i revolver Gasser Armeer M1870/74. Sablje su bile smještene u torbici od smeđe kože s remenom za nošenje. Časničke sablje bile su identične vojničkim sabljama, ali je ručka bila vezana posrebrenom žicom, a košara je bila probijena, ukrašena i polirana. Od 1876. vojnici su nosili karabiner "System Fruhwirth". Nakon što je karabiner M90 postao dostupan, zamijenio je prethodno korištenu pušku Fruhwirth. Tijekom Prvog svjetskog rata naoružanje postaje identično naoružanju brdskih pješčkih postrojbi.[6]

Odore

Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa srebrnim pucetima.[5] Imali su tamnosmeđe kapute.[5] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[5][8]

Organizacija 1914.

  • Zapovjedništvo divizijuna – Sinj (Signo)
  • I. eskadron – Sinj (Signo) (4. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • II. eskadron – Sinj (Signo) (5. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • III. eskadron - Zadar (Zara) (zapovjedništvo XVI korpusa)

Izvori

  1. ↑ Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN
  2. ↑ T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
  3. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  4. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  7. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  8. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  9. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
  10. ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.


Nedovršeni članak Dalmatinski konjanički strijelci koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.


v •  • u
Hrvatska u Prvome svjetskom ratu
Hrvati na bojištu
Antanta
 ·
Hrvatski časnici
Politika
Ivan Skerlecz (1913. - 1917.)  · Antun Mihalović (1917. - 1918.)
Političari
Glavne snage
Uoči i tijekom rata
Posljedice
Kategorija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dalmatinski_konjanički_strijelci&oldid=758703"