Dalmatinski konjanički strijelci
| Dalmatinski konjanički strijelci Reitende Dalmatiner Landesschützen | |
|---|---|
Oznaka na kapi pripadnika postrojbe | |
| Aktivna | 1874. – 1918. |
| Država | |
| Odanost | Centralne sile |
| Grana | |
| Vrsta | |
| Uloga | lako izviđanje na malim brdskim konjima[1] |
| Veličina | eskadron kasnije divizijun |
| Sjedište | Sinj |
| Boje | Pogreška pri izradbi sličice: grimizna Pogreška pri izradbi sličice: grasgrünen (kasnije) |
| Sudjelovanje u borbama | Zauzimanje BiH 1878.[2] Prvi svjetski rat Balkansko bojište Talijansko bojište Sočanske ofenzive |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
Julius Stöger-Steiner (1907.-1914.) Julius Köhler (1903.-1907.) |
Divizijun dalmatinskih konjaničkih (zemaljskih) strijelaca[3] (k.k. Reitenden Dalmatiner Landesschützen Division)[4] bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske odnosno austrijskog domobranstva u Dalmaciji. Taj naziv imao je od 1910.[5] Od osnutka do 1893. službeno se zvao Eskadron konjaničkih strijelaca u Dalmaciji (Eskadron berittene Schützen in Dalmatien). Od 1893. do 1910. postrojba je nosila naziv Jahaći zemaljski dalmatinski strijelci (Berittene Dalmatiner Landesschützen), a kraj Prvog svjetskog rata dočekali su kao Dalmatinski konjanički carski strijelci (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[5]
Povijest
Prema Zakonu o nacionalnoj obrani i Zakonu o Landwehru, postojećim domobranskim streljačkim bojnama u Dalmaciji (79., 80., 81. i 82.) trebale su biti osigurane dvije konjaničke satnije za službu obavještavanja i veze. Cijela Dalmacija bio je zamišljen kao dopunski okrug. Godine 1872. u Sinju su formirane dvije satnije u zajednički odred. Odred je dobio je oznaku "Zapovjedništvo za strijelce na konjima" („Cadre-Commando für die Landesschützen zu Pferd“) i imao je mirnodopsko stanje od 28 vojnika i 21 konja. Osnovna svrha ove postrojbe bilo je obučavanje časnika i vojnika te briga o konjima. Trajanje obuke za regrute bilo je tri mjeseca, a za svaku konjaničku satniju bilo je predviđeno 185 vojnika i 161 konj.[6]
Godine 1874. dvije satnije, analogno ostatku domobranskog konjaništva (Landwehrkavallerie), preimenovane su u eskadrone[7]. Nakon reorganizacije Landwehra 1889., dvije eskadrile su ujedinjene u diviziju, s rezervnim odjelom koji bi se aktivirao u treći eskadron u slučaju rata. Ratno stanje divizijuna, zapovjedništvo i tri eskadrona bilo je 456 vojnika i 410 konja.[6]
Iako je svrha dalmatinskih konjaničkih strijelaca izvorno je bila kurirska i služba veze, intezivno se koriste za nadzor granice i borbeno izviđanje. U Prvi sjvetski rat ulaze kao laka izvidnička konjica, no vrlo zbog dinamike rata napuštaje konje i bore se kao laka odnosno brdska pješadija na talijasnkom bojištu zajedno sa ostalim postrojbama XVI. korpusa. 16. siječnja 1917. Car Karlo I. preimenovao je postrojbu u divizijun Dalmatinskih konjaničkih carskih strijelca (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[6]
Naoružanje
Prvotna oprema konjaničkih strijelaca bila je samo konjanička sablja M1869 i revolver Gasser Armeer M1870/74. Sablje su bile smještene u torbici od smeđe kože s remenom za nošenje. Časničke sablje bile su identične vojničkim sabljama, ali je ručka bila vezana posrebrenom žicom, a košara je bila probijena, ukrašena i polirana. Od 1876. vojnici su nosili karabiner "System Fruhwirth". Nakon što je karabiner M90 postao dostupan, zamijenio je prethodno korištenu pušku Fruhwirth. Tijekom Prvog svjetskog rata naoružanje postaje identično naoružanju brdskih pješčkih postrojbi.[6]
Odore
Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa srebrnim pucetima.[5] Imali su tamnosmeđe kapute.[5] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[5][8]
-
Odore časnika i konjanika dalmatinskih konjaničkih strijelaca (1874.)[9]
-
Odore časnika (4. i 5. po redu) dalmatinskog domobranstva (1874.)[10]
-
Satnik postrojbe u bojnoj odori (1900.)
-
Oznaka dalmatinskog domobranstva
-
Pečat sinjskog garnizona
Organizacija 1914.
- Zapovjedništvo divizijuna – Sinj (Signo)
- I. eskadron – Sinj (Signo) (4. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
- II. eskadron – Sinj (Signo) (5. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
- III. eskadron - Zadar (Zara) (zapovjedništvo XVI korpusa)
Izvori
- ↑ Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
- ↑ T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
- ↑ • Nepoznat parametar:
issn
• Nepoznat parametar:issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ • Nepoznat parametar:
issn
• Nepoznat parametar:issue
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 k.k. & k.u. Landwehr-Kavallerie. www.mlorenz.at 0.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3
• Nepoznat parametar:
editor-last
• Nepoznat parametar:editor-last2
• Nepoznat parametar:editor-first2
• Nepoznat parametar:editor-first - ↑ eskadron. Hrvatska enciklopedija 0. Pristupljeno 2025-06-11.
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ Berittene Schützen Dalmatien: Officier (in Parade), Schütze (feldmässig). 1874. New York Public Library 0. 1. siječnja 1874. Pristupljeno 2026-02-10.
- ↑ K.k. Landwehr: Officier eines Landw. Schützen-Baons., eines Tyr. Landesschützen. Baons. (in parade); Officier eines Landw. Schützen-Baons. (feldmässig), eines dalm. Landw. Schützen-Baons., eines Landw. Inft. Baons (in Parade). New York Public Library 0. 1. siječnja 1840. Pristupljeno 2026-02-10.
Nedovršeni članak Dalmatinski konjanički strijelci koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||