Dalmatinski konjanički strijelci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dalmatinski konjanički strijelci
Reitende Dalmatiner Landesschützen

Oznaka na kapi pripadnika postrojbe
Aktivna 1874. – 1918.
Država Austro-Ugarska
Cislajtanija
Kraljevina Dalmacija
Odanost Habsburška kuća
Centralne sile
Grana Austro-ugarska vojska
Vrsta Carsko i kraljevsko domobranstvo
Uloga lako izviđanje na malim brdskim konjima[1]
Veličina eskadron kasnije divizijun
Sjedište Sinj
Boje modra
Pogreška pri izradbi sličice: grimizna
Pogreška pri izradbi sličice: grasgrünen (kasnije)
Sudjelovanje u borbama Zauzimanje BiH 1878.[2]
Prvi svjetski rat
Balkansko bojište
Talijansko bojište
Sočanske ofenzive
Zapovjednici
Istaknuti
zapovjednici 		Julius Stöger-Steiner (1907.-1914.)
Julius Köhler (1903.-1907.)

Divizijun dalmatinskih konjaničkih (zemaljskih) strijelaca[3] (k.k. Reitenden Dalmatiner Landesschützen Division)[4] bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske odnosno austrijskog domobranstva u Dalmaciji. Taj naziv imao je od 1910.[5] Od osnutka do 1893. službeno se zvao Eskadron konjaničkih strijelaca u Dalmaciji (Eskadron berittene Schützen in Dalmatien). Od 1893. do 1910. postrojba je nosila naziv Jahaći zemaljski dalmatinski strijelci (Berittene Dalmatiner Landesschützen), a kraj Prvog svjetskog rata dočekali su kao Dalmatinski konjanički carski strijelci (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[5]

Pogreška pri izradbi sličice:
Vojarna Divizijuna dalmatinskih konjaničkih zemaljskih-strijelaca u Sinju

Povijest

Prema Zakonu o nacionalnoj obrani i Zakonu o Landwehru, postojećim domobranskim streljačkim bojnama u Dalmaciji (79., 80., 81. i 82.) trebale su biti osigurane dvije konjaničke satnije za službu obavještavanja i veze. Cijela Dalmacija bio je zamišljen kao dopunski okrug. Godine 1872. u Sinju su formirane dvije satnije u zajednički odred. Odred je dobio je oznaku "Zapovjedništvo za strijelce na konjima" („Cadre-Commando für die Landesschützen zu Pferd“) i imao je mirnodopsko stanje od 28 vojnika i 21 konja. Osnovna svrha ove postrojbe bilo je obučavanje časnika i vojnika te briga o konjima. Trajanje obuke za regrute bilo je tri mjeseca, a za svaku konjaničku satniju bilo je predviđeno 185 vojnika i 161 konj.[6]

Godine 1874. dvije satnije, analogno ostatku domobranskog konjaništva (Landwehrkavallerie), preimenovane su u eskadrone[7]. Nakon reorganizacije Landwehra 1889., dvije eskadrile su ujedinjene u diviziju, s rezervnim odjelom koji bi se aktivirao u treći eskadron u slučaju rata. Ratno stanje divizijuna, zapovjedništvo i tri eskadrona bilo je 456 vojnika i 410 konja.[6]

Pogreška pri izradbi sličice:
Smotra zadarskog eskadrona dalmatinskih konjaničkih zemaljskih strijelaca

Iako je svrha dalmatinskih konjaničkih strijelaca izvorno je bila kurirska i služba veze, intezivno se koriste za nadzor granice i borbeno izviđanje. U Prvi sjvetski rat ulaze kao laka izvidnička konjica, no vrlo zbog dinamike rata napuštaje konje i bore se kao laka odnosno brdska pješadija na talijasnkom bojištu zajedno sa ostalim postrojbama XVI. korpusa. 16. siječnja 1917. Car Karlo I. preimenovao je postrojbu u divizijun Dalmatinskih konjaničkih carskih strijelca (Reitende Dalmatiner Kaiserschützen).[6]

Naoružanje

Prvotna oprema konjaničkih strijelaca bila je samo konjanička sablja M1869 i revolver Gasser Armeer M1870/74. Sablje su bile smještene u torbici od smeđe kože s remenom za nošenje. Časničke sablje bile su identične vojničkim sabljama, ali je ručka bila vezana posrebrenom žicom, a košara je bila probijena, ukrašena i polirana. Od 1876. vojnici su nosili karabiner "System Fruhwirth". Nakon što je karabiner M90 postao dostupan, zamijenio je prethodno korištenu pušku Fruhwirth. Tijekom Prvog svjetskog rata naoružanje postaje identično naoružanju brdskih pješčkih postrojbi.[6]

Odore

Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa srebrnim pucetima.[5] Imali su tamnosmeđe kapute.[5] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[5][8]

  • Odore časnika i konjanika dalmatinskih konjaničkih strijelaca (1874.)[9]
    Odore časnika i konjanika dalmatinskih konjaničkih strijelaca (1874.)[9]
  • Pogreška pri izradbi sličice:
    Odore časnika (4. i 5. po redu) dalmatinskog domobranstva (1874.)[10]
  • Satnik postrojbe u bojnoj odori (1900.)
    Satnik postrojbe u bojnoj odori (1900.)
  • Oznaka dalmatinskog domobranstva
    Oznaka dalmatinskog domobranstva
  • Pečat sinjskog garnizona
    Pečat sinjskog garnizona

Organizacija 1914.

  • Zapovjedništvo divizijuna – Sinj (Signo)
  • I. eskadron – Sinj (Signo) (4. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • II. eskadron – Sinj (Signo) (5. brdska brigada, 18. pješačka divizija, kasnije 58. pješačka divizija)
  • III. eskadron - Zadar (Zara) (zapovjedništvo XVI korpusa)

Izvori

  1. ↑ Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
  2. ↑ T. Oršolić, Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878., Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000, str. 287-308.
  3. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  4. ↑
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 k.k. & k.u. Landwehr-Kavallerie. www.mlorenz.at 0.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3
    • Nepoznat parametar: editor-last
    • Nepoznat parametar: editor-last2
    • Nepoznat parametar: editor-first2
    • Nepoznat parametar: editor-first
  7. ↑ eskadron. Hrvatska enciklopedija 0. Pristupljeno 2025-06-11.
  8. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  9. ↑ Berittene Schützen Dalmatien: Officier (in Parade), Schütze (feldmässig). 1874. New York Public Library 0. 1. siječnja 1874. Pristupljeno 2026-02-10.
  10. ↑ K.k. Landwehr: Officier eines Landw. Schützen-Baons., eines Tyr. Landesschützen. Baons. (in parade); Officier eines Landw. Schützen-Baons. (feldmässig), eines dalm. Landw. Schützen-Baons., eines Landw. Inft. Baons (in Parade). New York Public Library 0. 1. siječnja 1840. Pristupljeno 2026-02-10.


Nedovršeni članak Dalmatinski konjanički strijelci koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.


v •  • u
Hrvatska u Prvom svjetskom ratu
Hrvati na bojištu
Antanta
 ·
Hrvatski časnici
Politika
Ivan Skerlecz (1913. - 1917.)  · Antun Mihalović (1917. - 1918.)
Političari
Glavne snage
Uoči i tijekom rata
Posljedice
Kategorija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dalmatinski_konjanički_strijelci&oldid=758703"