Župa sv. Ilije rimokatolička je župa uspostavljena 31. ožujka 1719. godine [1], a nalazi se na području grada Metkovića, na lijevoj strani rijeke Neretve.
Povijest župe
Sve do oslobođenja Donjeg Poneretavlja od Turaka (1694.) granica Trebinjske biskupije prostirala se do rijeke Neretve. Nakon oslobođenja od Turaka cijelo područje Donjeg Poneretavlja pripalo je pod upravu Mletačke republike, koja iz političkih razloga nije dopustila da trebinjski biskup vrši biskupsku službu u novooslobođenim krajevima, jer je biskup stanovao u Dubrovniku s kojima su Mlečani bili u neprijateljstvu. Mlečani su nastojali da Donje Poneretavlje u crkvenom pogledu pripadne pod Makarsku biskupiju, čemu se suprostavljao trebinjski biskup. Spor je riješen na način da su Sveta Stolica i papa Klement XI. 3. ožujka 1705. donijeli odluku kojom se župe u oslobođenim krajevima Donjeg Poneretavlja pripoje Makarskoj biskupiji. [1]
Iako se Metković se prvi put spominje 1422. godine, naselje je oživjelo tek u 18. stoljeću, nakon što su Mlečani 1716. godine srušili staru tvrđavu u susjednoj Gabeli i povukli se s narodom u mjesta u donjem tijeku rijeke Neretve. Još pod turskom vlašću, od 1670. godine franjevci su stvorili župu koju sačinjavaju sela Doljani, Dračevo i Metković, a crkva se nalazila u Doljanima. Kasnije su franjevci iz Zaostroga posluživali Gabelu, a iz njega i kraj oko Metkovića. Generalni providur Dalmacije Alvise Mocenigo 31. ožujka 1719. objavio je odluku "Dalle tende Metcovich" kojom je Metković, Doljane i Dračevo dodijelio franjevcima, što se računa kao službeni početak župe. Odluka providura glasi [2]:
“ | Odlučujemo da i ubuduće franjevci nastave službu u rečenom mjestu Metković, kao i u onim okolnim mjestima koja ostaju unutar granice. | ” |
— Generalni providur Dalmacije Alvise Mocenigo: "Dalle tende Metcovich", 31. ožujka 1719. |
Župa je obuhvaćala područje od Gabele do Opuzena i od Vida do Vidonja. Franjevci su je u početku duhovno posluživali iz Zaostroga. Župnik Metkovića bio je od 1819. do 1834. vicarius foreanus, a od 1854. do 1944. kao i od 1945. do 1966. godine dekan metkovskog dekanata. Župa je prvotno pripadala tadašnjoj Makarskoj biskupiji do 1828. godine kad je novom crkvenom reorganizacijom u Dalmaciji pripala Splitsko-makarskoj biskupiji, od 1969. godine nadbiskupiji.
Grad je poslije Drugoga svjetskog rata naglo rastao i širio i na desnu obalu Neretve. Župna crkva sv. Ilije ostala je daleko od novih gradskih naselja, pa je 1969. godine u Metkoviću i osnovana nova župa sv. Nikole na desnoj strani Neretve, a s lijeve strane je ostala starodrevna župa sv. Ilije proroka, koju od samog početka vode franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja.[3]
Godine 2004. Provincija Presvetog Otkupitelja kupila je zemljište pokraj sportske dvorane u Metkoviću za gradnju novog pastoralnog centra.
Crkve u župi
Župnici
...
...
|
|
|
|
Zanimljivosti
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Jurić, Ivan (1996.). Spomendani iz prošlosti Donjeg Poneretavlja. Metković: Poglavarstvo Grada. str. 45.. ISBN 953-96865-0-4
- ↑ Vjeko Vrčić (1974.). Neretvanske župe. Metković: vlastita naklada
- ↑ Mile Vidović (1998.). Sakralni objekti u dolini Neretve. Metković: Matica hrvatska. ISBN 953970393X
- ↑ http://likemetkovic.hr/portal/fra-ante-bilokapic-buduci-zupnik-zupe-svetog-ilije/
- ↑ Župa sv. Ilije proroka Metković: Žudije