Štrbac (Sombor, Srbija)
More actions
Štrbac (mađ. Isterbác)[1] je salašarsko naselje kod Bezdana.[2]
Zemljopis
Od Bezdana je udaljen 1,5 kilometar ka jugoistoku. Okružuje ga posebni rezervat prirode Gornje Podunavlje. Jugoistočno je močvara Šarkanj. Kilometar istočno od Štrpca teče Plazović.
Povijest
Izvorni stanovnici bili su Srbi i Hrvati, iz skupine Bunjevaca i Šokaca. Popisi ih sve navode kao Race. Naselje se je oblikovalo u 17. stoljeću. Na starim zemljovidima ga se nalazi pod imenom Sterbze. Bunjevački Hrvati iz Štrbaca, kao najbogatiji od stanovnika Štrbaca, su u središtu obližnjeg Bezdana podigli kapelu Presvetog Trojstva 1717.. godine. Vremenom su mađarizirani te je Štrbac ostao poznat kao mađarsko naselje.
Tome je vjerojatno pridonijelo naseljavanje Mađara 1730-ih na pustaru Bezdan iz Zalske i Šomođske županije, te potom naseljavanje Mađara 1742. u organizaciji Kraljevske komore na pustaru Bezdan iz Baranje, Šomođske, Tolnanske i Besprimske županije. 1944. je na rubu Štrbačke šume strijeljano 120 lokalnih stanovnika, bez razloga i bez suđenja. Sljedećih dana i tjedana u tim likvidacijama stradalo je još oko dvjesta stanovnika Bezdana.[2]
Stradanje Mađara ovog kraja opisao je Sándor Illés u povijesnom romanu Kome zvono ne zvoni, u kojem se Štrbac spominje 23 puta.[3]
Izvori
- ↑ Habsburgermonarchie (1869-1887) - Franzisco-Josephinische Landesaufnahme (1:75000) . Arkanum Karten. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Milan Stepanović: Bezdan. Ravnoplov. 29. ožujka 2019. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Sándor Illés: FOR WHOM THE BELL DID NOT TOLL . ISBN 978-963-06-3582-0