Zuko Džumhur

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Zulfikar Zuko Džumhur (Konjic, 24. rujna 1920. − Herceg Novi, 29. studenog 1989.) bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist bošnjačkog podrijetla.

Životopis

Potječe iz stare ugledne ulemanske obitelji. Otac mu je Abduselam Džumhur i majka Vasvija rođena Tufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine.

Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjači", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", "NIN"-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

Napisao je scenarije za više kratkih filmova i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno sa Momom Kaporom je autor knjige "Zelena čoja Montenegra".

U Beogradu 1970-ih, Džumhur i drugi umjetnici često su posjećivali boemski dio grada Skadarliju. Zuko je s još nekoliko umjetnika bio zadužen za renoviranje kavane Tri šešira, popularnog mjesta okupljanja boema.

Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. studenog 1989. godine.

Djela

• Nekrolog jednoj čaršiji (Sarajevo, 1958)
• Pisma iz Azije (Mostar, 1973)
• Hodoljublja (Zagreb, 1982)
• Putovanja bijelom lađom (Sarajevo, 1982)
• Pisma iz Afrike i Evrope (Sarajevo, 1991)
• Stogodišnje priče (Sarajevo, 1991)
• Adakale (Sarajevo, 1991)
• Izabrana djela (Sarajevo, 1991)
• Putopisi (Sarajevo, 1997)

Vanjske poveznice

• Zuko Džumhur